Veliki broj građana BiH boluje od celijakije, hronične autoimune bolesti. Među njima je i značajan broj djece. Osobe oboljele od celijakije ne mogu jesti hranu koja sadrži gluten. Nabavka bezglutenske hrane, koja je jedini lijek za oboljele od celijakije, predstavlja poseban problem građanima u Federaciji BiH.
O problemima oboljelih u Novom danu na N1 govorio je Senad Mulisić iz Udruženja oboljelih od celijakije Kantona Sarajevo.
On je kazao da oboljeli od celijakije ne mogu preživjeti bez bezlutenskog brašna, koje je oboljelima terapija i svugdje u svijetu se daje na recept, samo se kad nas tretira kao dodatak ishrani.
“Ova bolest u FBiH se ne priznaje kao bolest. Možete hodati i tražiti dijagnozu, a kada je dobijete – prepušteni ste sami sebi na lagano umiranje”, kaže Mulisić.
Kilogram bezglutenskog brašna inače košta 10 KM, a oni koji nemaju novca za bezglutensko brašno – osuđeni su na lagano umiranje, kazao je.
“Umjetnost je snaći se za hranu. Masa ljudi to sebi ne može priuštiti. Silom prilika kupuju kukuruzno brašno, na pijacama – koje je zaraženo glutenom kako bi se prehranili, a tako pomalo unose otrov u organizam”, izjavio je.
VEZANE VIJESTI
Mulisić je kazao da je većina ljudi oboljelih od celijakije svjesna da sami sebe truju, “ali preživjeti se mora”.
U Republici Srpskoj i Brčko distriktu se bezglutensko brašno dobija na recept, u regiji i Evropi je tako, budući da im je ono jedini lijek. u FBiH se bezglutensko brašno tretira kao dodatak prehrani, zbog toga je skuplje, odnosno zbog dodatnih poreza koji se moraju platiti tokom njihovog uvoza.
“Imam osjećaj da je nas društvo odbacilo, jer se celijakija ne priznaje kao bolest. Bolesnici ne mogu birati ishranu, jer jedino što mogu jesti jeste bezglutenska terapija. Primjera radi, kada uđu u trgovinu – oboljeli od celijakije su svjesni da im je 95 posto proizvoda zabranjeno”, pojasnio je.
Smatra da treba povesti računa o edukaciji, a malo ljudi u BiH zna da je mjesec maj proglašen mjesecom borbe protiv glutena.
“Potrebno je na nivou države vršiti edukacije medicinskog osoblja, sa psihološkim problemima djece oboljele od celijakije, izvršiti edukaciju po školama”, izjavio je.
Istakao je i da djeca oboljela od celijakije imaju probleme društvene prirode, i da su sklona izolaciji.
Apelovao je i na medicinsko osoblje da se samo edukujue na ovu temu, pogotovo oni koji rade s djecom, kako bi znali prepoznati simptome.
“Ima ljekara koji to ne znaju. Izuzetno jaki bolovi u stomaku i trbuhu, povraćanje i proljev – da kažem odliv su najčešći simptomi”, kazao je.
“Doktori tada moraju znati kakve lijekove dati. Kod nas se o tome ne vodi računa. Dijete koje jede običnu hranu ne možete poslati u školu. To dijete je bolesno, i gledat ćete ga kako se pati”, objasnio je Mulisić.
Celijakija kao bolest je u ekspanziji i u BiH, a Senad Mulisić iz Udruženja oboljelih od celijakije kaže da je ministarstvo od njih diglo ruke. Nema evidencije bolesnika, pogotovo jer se u FBiH celijakija ne tretira kao bolesti, a najveći broj oboljelih – bolesno je doživotno.
“Djeca oboljela od celijakije ne mogu ni na ekskurzije. U BiH ne postoje prilike za to. Suštinski, nigdje dalje od kuće ne možete otići. U svijetu recimo ima registrovanih 500 hotela koji imaju verifikovanu bezglutensku ishranu. Jedan kruzer u jelovniku ima hranu i terapiju. U svijetu swe vodi računa o tome, a privatno – morate imati odvoljenu kuhinju koja je u potpunosti sterilna”, kaže.
Inače, riječ je o jako podmukloj bolesti – koja se teško otkriva, i za koju očigledno u FBiH nema sluha.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
