"Čovjek koji umre bogat, umre osramoćen" - ova izreka Andrewa Carnegieja, jednog od najvećih filantropa u historiji, ponovo je aktuelizovana kada je prije neki dan Bill Gates, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, izjavio da gotovo ništa neće ostaviti svojoj djeci od imovine čija se vrijednost procjenjuje na 74 milijarde dolara.

Osnivač Microsofta je kazao da je njegovo troje djece ponosno na činjenicu da neće naslijediti gotovo ništa od bogatstva koje će biti donirano njegovoj humanitarnoj organizaciji, čiji je cilj iskorjenjivanje siromaštva i bolesti, piše Radio Slobodna Evropa.

“Moja djeca će steći obrazovanje i morat će sami sebi da izgrade karijere i životni put. Toliko novca bi im uništilo živote. U nasljedstvo će dobiti minimalni dio, koliko da ne budu siromašni, a za sve ostalo morat će da se izbore sami”, istakao je Gates, koji je sa suprugom Melindom u humanitarne svrhe do sada dao više od 30 milijardi dolara.

On je i ranije izjavljivao da zna da nije dobra ideja da sav novac ostavi djeci. Sa suprugom je još 1994. osnovao “Gates fondaciju”, koja raspolaže sa 37 milijardi dolara. Pokrenuo je i program “The Giving Pledge”, pozivajući i druge bogataše da polovinu svog imetka daju u dobrotvorne svrhe.

Tom pozivu se za sada odazvao magnat Warren Buffett, koji je najavio da će donirati 99 posto svog bogatstva procjenjenog na 64 milijardi dolara.

“Svojoj djeci ću ostaviti dovoljno da mogu raditi šta žele, ali ne dovoljno da ne bi radili ništa”, kazao je Buffett. On svoju poslovnu ali i životnu filozofiju objašnjava time da je “biti suviše bogat teret, jer na kraju ono što imate ima vas”.

Gates i Buffett vode kampanju u cilju prikupljanja 600 milijardi dolara – što je polovina imetka 400 najbogatijih Amerikanaca – čime bi se riješili ključni socijalni problemi njihove zemlje, ali i cijelog svijeta. Njihova namjera je da takav odnos najbogatijih prema donatorstvu postane “standard”.

Međutim, pitanje je da li je to dostižan cilj jer se nakon izbijanja globalne ekonomske krize 2008., godišnje u dobrotvorne svrhe u svijetu izdvaja oko 300 milijardi dolara, u šta spadaju i donacije običnih građana. Prema analizi magazina Forbes, tek dvadesetak svjetskih milijardera – od njih 800 – izdvaja više od jedne milijarde godišnje u dobrotvorne svrhe, što je u ukupnoj sumi samo jedan procenat njihovog imetka, dok najsiromašniji daju skoro trostruko više – 3,2 posto svojih prihoda.

To znači da uprkos jačanju svjesti o važnosti davanja i pomoći drugima u nevolji, većina bogataša radije troši novac na luksuzan život i planira da ga ostavi svojoj djeci.

Da li se ljudi iskvare ako ne moraju da zarađuju?

Gates i Buffett nisu jedini bogataši koji neće ostaviti svoj imetak djeci.

Rok legenda Gene Simmons – počeo je od nule i njegova imovina se procjenjuje na 300 miliona dolara – ističe da će njegovo dvoje djece “biti zbrinuto, ali nikad neće biti bogati od njegovog novca jer će uvijek morati da ustanu iz kreveta i zarade svoj novac”. Sličan je i stav glumca Jackieja Chana: “Ako je moj sin sposoban, zaradit će svoj novac. Ako nije, onda će samo trošiti moj”.

Ni suosnivač Home Depot Bernard Marcus ne želi da svoje bogatstvo koje se procjenjuje na 1,5 milijardi dolara ostavi svojoj djeci, jer smatra da je tako “najbolje za njih”. Njegovo mišljenje dijeli i Nigella Lawson, britanska autorka bestselera, koja čak smatra da “ljudi postanu iskvareni ako ne moraju da zarađuju novac”.

Imetak Eugenea Langa, koji je na čelu fondacije “Ja imam san”, koja finansira obrazovanje siromašne djece širom svijeta, procjenjuje se na oko 50 miliona dolara. Svojoj djeci je nakon završetka studija izdvojio “nominalnu sumu” novca. “Želim da omogućim svojoj djeci da dožive satisfakciju koju pruža svijest o postignutom uspjehu”, ističe Lang.

Yu Pengnian, koji se obogatio trgovinom nekretninama, najavio je da će svojih 500 miliona dolara dati u dobrotvorne svrhe. “Ako su moja djeca sposobna, ne treba im novac, a ako nisu, nasljedstvo bi im samo naškodilo”, objasnio je Pengrian.

Ruski milijarder Vladimir Potanjin smatra da “milion dolara nasljedstva pomaže pojedincu da stekne dobro obrazovanje, na miru nađe posao i pronađe sebe. “Nasljedstvo od milijarde dolara ubit će ga i oduzeti mu smisao života”, kaže Potanjin.

Dakle, novac ne bi trebalo da bude sam po sebi cilj već sredstvo koje će nam pomoći da živimo sadržajnije. Sam čin sticanja, odnosno rad, pruža veći smisao nego novac koji se stekne bez truda. Međutim, mnogi obični ljudi, uključujući i one na Balkanu, zbog egzistencijalnih strahova nastoje da što više steknu i obezbjede djecu. Neki se drže i gesla: “Ako sam se ja mučio, ne moraju i moja djeca”. No, na taj način čine medvjeđu uslugu djeci koja nisu motivisana da sama trasiraju svoj životni put i onda ne mogu da se snađu, a i život im je neispunjen jer su lišeni zadovoljstva koje pruža rad.

Doduše, i “sitniš” koji će bogataši ostaviti svojoj djeci više je nego dovoljan za lagodan život. Tako se procjenjuje da će Gates dati djeci po desetak miliona dolara, što je neostvarivi san za ogromnu većinu običnih smrtnika koji se dovijaju kako da svojoj djeci omoguće pristojno školovanje u nadi da će nakon toga naći posao koji će im osigurati elementarnu egzistenciju bez ikakvog luksuziranja.

Mecene od Oktavijana Avgusta, preko Medicija i Carnegieja

Mnoga velika djela u nauci i u kulturi ne bi bila stvorena da nije bilo podrške bogatih i moćnih. Tako je u vreme Oktavijana Avgusta, jednog od najvećih vladara u starom Rimu, njegov prijatelj bogati vitez Gaj Cilnije Mecenat pomagao najpoznatije književnike, poput Vergilija, Horacija i Ovidija. Mecenat je, naravno, uviđao važnost umjetnosti u veličanju careve politike.

U srednjem vijeku, porodica Medici je slovila kao veliki mecena umjetnika. Među njenim najpoznatijim članovima bio je Lorenco de Medici, poznat kao Lorenco Veličansteni. Osim što je bio sposoban političar, pomagao je i razvoj umjetnosti. U njegovo vrijeme stvarali su Leonardo da Vinci, Sandro Botticelli, i Michelangelo Buonarotti, pa je Firenca, kojom je vladao, nazvana “draguljem Evrope”.

U novije vrijeme, osim podrške umjetnosti, donatorstvom u cilju pomoći najugroženijima naročito se isticao Andrew Carnegie (1835–1919), koji se smatra jednim od najbogatijih ljudi svih vremena: procjenjuje se da je posjedovao oko 300 milijardi dolara, iskazano kroz današnja mjerila. Uz izjavu sa početka teksta, često je navođen i njegov stav da “roditelj koji sinu ostavi ogromno bogatstvo, ubija njegov talenat i energiju”. Najveći dio imetka zavještao je bibliotekama, školama i drugim ustanovama.

U današnje vreme, osim Gatesa i Buffetta, i bivši gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg – (primao je platu od jednog dolara) namjerava da skoro cijelo svoje bogatstvo od 42,6 milijardi dolara da u dobrotvorne svrhe. Svojevremeno je izjavio da “najbolje finansijsko planiranje završava time da nemaš dovoljno novaca da isplatiš pogrebnika”.

Nekadašnji milijarder Chuck Feeney, osnivač Duty-Free Shoppers Group, prebacio je cjelokupni imetak u fondaciju Atlantic Philanthropies. Smatra se da Feeney ne posjeduje čak ni sopstvenu kuću i automobil, a za New York Times je izjavio da želi da posljednji ček koji napiše bude bez pokrića.

Medijski mogul Ted Turner, poznat prije svega po osnivanju CNN-a, milijarde dolara dao je fondacijama. Izjavio je prije šest godina da je na rubu siromaštva i samo želi da ima dovoljno novca da pokrije troškove svoje sahrane.

Mađarsko-američki biznismen George Soros podržava različite projekte u cilju jačanja demokratije u bivšim socijalističkim zemljama, zatim borbu protiv diskriminacije Roma i muslimana. Osnivač je Centralnoevropskog univerziteta u Budimpešti i Instituta za otvoreno društvo.

Pojedinim donatorima je važna i religija. Tako je Heinz-Horst Deichmann smatrao da je vjera važnija od poslovnog uspjeha. “Na kraju mog života Bog me neće pitati koliko sam cipela prodao, već kakav sam bio hrišćanin”, govorio je ovaj njemački milijarder koji je preminuo prije dvije godine. Njegov sin je preuzeo giganta u pravljenju obuće sa 3.500 prodavnica u 23 zemlje.

Još jedan Nijemac, Gotz Werner, vlasnik lanca prodavnica DM, odrekao se imovine vrijedne više od milijardu eura. U Carnegiejevom stilu je izjavio: “Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti”.

Škrti balkanski bogataši

Novopečeni balkanski biznismeni, koji su stekli bogatsvo u smutnim ratnim vremenima i netransparentnoj privatizaciji, koja se može opisati i kao pljačkaška, nisu se baš pokazali izdašnim. Zbog toga je bivši predsjednik Srbije Boris Tadić pozvao “nepristojno bogate” da stečeni imetak vrate društvu i oduže mu se podizanjem “tajkunskog mosta”, po ugledu na dobrotvore iz prošlosti koji su nesebično pomagali poput Miše Anastasijevića i Ilije Milosavljevića Kolarca.

Doduše, u posljednje vreme nekolicina srbijanskih bogataša počeli su da daju u dobrotvorne svrhe. Tako je Miodrag Kostić, vlasnik “MK grupe”, investirao 220.000 eura u kuću i poklonio je SOS dječjem selu u Kraljevu.

Holding “Delta” Miroslava Miškovića, osumnjičenog za malverzacije u putarskoj privredi, uložio je 2,3 miliona eura u društveno korisne projekte, najavljujući da će ubuduće 10 posto godišnjeg profita davati u dobrotvorne svrhe.

Madeleine Zepter, supruga biznismena Philipa Zeptera, prva je nastavila srpsku tradiciju zadužbinarstva, dajući više od 30 miliona eura za kulturu i umjetnost.

Posebnu pažnju u cijelom regionu izazvao je potez Marijana Filipovića, koga nazivaju i kraljem hrvatske drvne industrije, da radnicima pokloni fabriku u Čabru, najnerazvijenijem djelu Gorskog kotara. On je rekao da je podmirio svoju djecu, te da od novca koji im je ostavio i njihovi unuci mogu da žive. “Odlučio sam da poklanjam, jer me to usrećuje. Mislim da je najveća sreća u djeljenju, jer ono što je moje mogu poklanjati drugima, a da time nikoga nisam oštetio.”

Iako su ove i druge donacije bogataša za pohvalu, najveću vrijednost ipak ima pomoć običnih ljudi koji žrtvuju gotovo sve zbog drugog. Primjer za to je gest Dubravke Glavaš, radnice vinkovačkog Unidala, koja se odrekla radnog mjesta zaštitivši tako kolegenicu samohranu majku Đurđicu Švigač, koja je bila na spisku prekobrojnih za otpuštanje sa posla.

Filantrokapitalizam

“Ja sam osiguran što se hrane i odjeće tiče, a novac mi više ne predstavlja ništa u životu” – tako je Bill Gates obrazložio svoje motive da gotovo cijeli imetak da u dobrotvorne svrhe. Međutim, kritičari smatraju da mnogi bogataši doniraju kako bi im se umanjio porez.

Opaska o oslobađanju od poreza je samo djelimično tačna, jer nije cijela suma koja se donira izuzeta iz poreske osnovice.

Većina imućnih smatra da bespogovorno zaslužuju stečeno bogatstvo. Zbog toga im se lijepe etikete da su škrti i pohlepni, te da im nedostaje empatija. Percepciju bogataša veoma ilustrativno iskazuje stav Gordona Gekka u filmu “The Wall Street”da je “pohlepa dobra”.

Istraživači koji su proučavali navike najbogatijih navode nekoliko razloga zbog kojih doniraju. Najprije, uticaj, odnosno želja da učine nešto pozitivno, zatim osjećaj misije. Tu je i zahvalnost, na primjer, pacijenata u bolnici i svršenih studenata. Potom priznanje. Neki donatori vole pažnju kojom su obasuti zbog svog dobrog djela. Naravno, tu su i benefiti. Osim, pomenutog djelimičnog oslobađanja od poreza, postoje nebrojene mogućnosti da se prilikom donatorskih večera i sličnih okupljanja upostavljaju poslovni kontakti, zatim sretnu političari i poznate ličnosti iz javnog života.

Tako je prošle godine objavljena vijest da je osnivač i vlasnik Facebooka Mark Zuckerberg donirao 45 milijardi dolara. Međutim, stručnjaci smatraju da je “pravnom gimnastikom”, zapravo, taj novac poklonio sebi.

Hipokrizija darežljivosti bogatih

Naravno, u svijetu u kome se produbljuju nejednakosti svaka priča o dobročiniteljstvu najbogatijih liči na hipokriziju, jer su svoj imetak stekli ne toliko genijalnošću koliko korištenjem pogodnosti sistema.

Štaviše, svoju moć su iskoristili da utiču na kreatore politike u cilju ekonomskih reformi koje su im omogućile znatno niže poreze, zatim ofšor, često netransparentno poslovanje. Zajednički imenitelj za tu transformaciju je neoliberalna ekonomska politika i globalizacija koja je omogućila mnogo veću mobilnost kapitala, kao i izmještanje pogona velikih zapadnih korporacija na tržišta nerazvijenih zemalja sa mnogo jeftinijom radnom snagom. Kredo te nove ekonomske filozofije oličava stav jednog od njenih utemeljivača Miltona Friedman da je “jedina društvena odgovornost preduzeća povećanje profita”.

Prije nego što je “reganomika” stupila na snagu početkom 1980-ih, porezi na ekstra profit dostizali su i 80 posto. Bernie Sanders je naveo da je u vrijeme dok je Dwight Eisenhower bio predsjednik SAD-a, taj porez iznosio čak 90 procenata!

Porez na kapitalnu dobit u SAD sada iznosi 15 posto, pa je Warren Buffett zatražio da Kongres ne “tetoši bogataše kao ugroženu vrstu” i poveća tu osnovicu. Buffett navodi da nije logično da on plaća niži porez od 20 zaposlenih u njegovom kabinetu – po stopi od 33 do 41 posto. Međutim, većinski republikanci smatraju da su visoka poreska opterećenja destimulativna za investitore i otvaranje novih radnih mjesta, zalažući se čak za ukidanje poreza na kapitalnu dobit. No, Buffett tvrdi da je između 1980. i 2000. godine otvoreno 40 miliona radnih mjesta u SAD-u. Nakon toga su porezi smanjeni, ali je i mnogo manje radnih mjesta otvoreno.

Zbog ovakve situacije rastu socijalne razlike. Tako se imovina 85 najbogatijih na svijetu mjeri sa novcem kojim raspolaže 3,5 milijarde najsiromašnijih.

Skeptici upozoravaju da imućni sada pokušavaju da kroz filantropiju privatizuju i komercijalizuju socijalne funkcije države (filantrokapitalizam), ističući da nema dokaza da donatorstvo omogućava suštinske društvene promene.

Mnoge bolesti, poput tuberkuloze, čije iskorjenjivanje neki bogataši žele da pomognu, upravo su posljedica siromaštva za koje su i oni odgovorni.

Njihova pozicija se može opisati kao – bespoštedno sticanje bogatstva tokom dana korištenjem svih prednosti sistema, a u večernjim satima borba protiv posljedica tog istog sistema u kome su stekli profit. Stoga, uz uvažavanje humanih pobuda bogatih donatora – umjesto bavljenja posljedicama ključno je ukloniti uzroke koji dovode do patnje mnogih.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.