Bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Živko Radišić govorio je za N1 o imenovanju Sakiba Softića na mjesto agenta Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Živko Radišić, koji je 2002. godine bio srpski član Predsjedništva BiH, bio je protiv imenovanja Softića za agenta BiH pred MSP, ali nije stavio veto na tu odluku niti je povukao pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

“U toku mog mandata ja sam imao priliku još dva puta da se susretnem s tužbom. Prvo u januaru 2002. kada je na dnevnom redu bio budžet za finansiranje institucija BiH pa je bilo predviđeno da se agent, a tada je bio gospodin Trnka, finansira sredstvima BiH. Ja sam bio kategorički protiv toga i to nije prihvaćeno. I treći put iste godine na samom kraju našeg mandata pojavila se inicijativa da se zamijeni Trnka i prijedlog je bio da se imenuje Softić. Ja sam bio opet protiv toga da se Predsjedništvo bavi time jer sam smatrao da ta tužba nema pravni legitimitet i nije dobila podršku Predsjedništva i u institucijama i da treba sve učiniti da se čitav proces vrati u pravne okvire. Ja nisam učestvovao u imenovanju Softića, kasnije se desilo to što se desilo. Bukvalno sam smatrao da je to pitanje time i riješeno. Čak sam ne tako davno slušao lično da gospodin Softić smatra da je on bivši agent da on nema aktivnu legitimaciju prema tome da je taj proces završen”, kaže Radišić za N1. 

Kako kaže, 1998. godine je izabran za člana Predsjedništva u ime srpskog naroda zajedno sa Alijom Izetbegović i Antom Jelavićem.

“Negdje u oktobru ‘99. je postavljeno pitanje nastavka procesa po pitanju tužbe. Ja sam kategorički bio protiv toga jer se time htjelo dokazati, ukazati da je to tužba protiv RS i srpskog naroda po onoj narodnoj “kćerku kara a snahi prigovara” jer je trebalo dokazati da je RS genocidna tvorevina, da je stvorena na zločinu i da kao takva nije ravnopravna u BiH. Time se onda indirektno postavlja i pitanje Dejtonskog sporazuma, kome presuđuje, šta sudi,  i tako redom. Ja sam u skladu s Ustavom pokrenuo pokrenuo zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pred Parlamentom RS i Parlament je 10. oktobra 1999. raspravljao po mom zahtjevu. Utvrdio je da tužba protiv Jugoslavije nema pravni legitimitet, da nije valjana, da se služi velikim brojem neistina, a istovremeno osporava i legitimitet RS, odnosno pokušaj da se pokaža kao zločinačka tvorevina”, kaže Radišić.

Kako kaže, mržnja nikada nikome nije donijela dobro neće ni sada.

“Krajnje je vrijeme da se upitamo kuda idemo i šta želimo, šta nudimo mladima, šta će biti sa svima nama. Bojim se da smo dali takav politički pečat da će ovdje najprije stradati pravda i istina, a ljudski ću da kažem znači stradat će narod. Svi ćemo stradati jer na BiH imamo jednako pravo svi, niko nema ekskluzivno pravo, pogotovo ne pojedinac, stranka pa ni međunarodna zajednica. Ostavimo mladima da dokazuju istinu, jer istinu nikada ne mogu dokazivati oni koji se njeni akteri, svi zajedno da, pojedinačno ne”, poručio je Radišić. 

Bosna i Hercegovina je 1993. godine podnijela tužbu protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Ona je prihvaćena 1996. godine i to po jednoj tački kојa sе odnosi na kršenja Kоnvеnciје о sprečavanju i kažnjavanju zločina gеnоcida, kојu је usvојila Gеnеralna skupština Ujedinjenih nacija, 9. dеcеmbra 1948. godine.

Presuda je donesena 26. februara 2007. godine i predstavlja značajan međunarodni pravni sudski akt, jer je najviši sud UN-a definisao pokolj nad Bošnjacima u Srebrenici kao genocid. Međutim, za genocid ne smatra odgovornom Srbiju i odbacuje zahtjev za isplatu finansijske odštete, ali je smatra odgovornom da je propustila spriječiti zločin i kazniti počinitelje.

Krajnji rok za podnošenje aplikacije za pokretanje revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije bio je 26. februar ove godine.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.