Dok u zemljama Evrope ali i svijeta sindikati koriste Dan rada da zajedno s radnicima iskažu nezadovoljstvo i naglas traže veća prava, sindikat u BiH nema sličnih aktivnosti.

Ove godine iz Saveza samostalnih sindikata BiH neaktivnost su opravdali neradnim danima i nemogućnošću da se ljudi animiraju da izađu na ulice za vrijeme neradnih dana. Dublji pogled na cijelu situaciju otkriva da su sindikalne organizacije u BIH duboko podijeljene.

Skender Palaska, kao i mnogi penzioneri, ugodno popodne provodi pomno prateći partiju šaha. Ovaj diplomirani pravnik u penziji nekad je bio i predsjednik sindikata, i kaže ne može ni uporediti sindikat nekad i sad. U vrijeme kad je on bio predsjednik sindikata, kaže, bili su zaštićeni radnici, ali i sindikalisti. Danas je, kaže, sve drugačije.

“Sindikat je prije svega izgubio na svom ugledu, na svojoj revolucionarnosti, kao vjerodostojan i pravi zastupnik radnika i radničke klase. Samim tim, im se ne može vjerovati, a ova razjedinjenost tome mnogo doprinosi”, kazao je.

I sami sindikalisti kažu da nisu jedinstveni i da često zbog toga, radnicima ne mogu pomoći. Ili bar ne u mjeri u kojoj bi to bilo lako uočljivo.

“Mi u Sindikatu trgovine smo imali problema upravo u sindikalnom pokretu, upravo iz tog razloga što djelujemo na teritoriji cijele BiH, organizujemo radnike u oba bh entiteta. I imali smo i sindikate protiv nas, da ne govorimo o establišmentu, u smislu političkog okvira”, izjavila je Mersiha Beširović iz Sindikata radnika trgovine BiH.

Javnost u BiH posebno je uzdrmala izjava prvog čovjeka sindikata, Ismeta Bajramovića – koji je rekao da je ljude teško animirati da traže svoja prava, neradnim danima i praznikom. Bajramović kaže da će protesta biti ali onih ciljanih, usmjerenih na konkretne zahtjeve.

“Ciljani protesti se vode u ime Saveza sindikata. Kad će oni biti , to mi znamo. Ukoliko bude Novalić poslao zakone koji nisu primjereni za radnike, imamo ih sad 6-7 u opticaju, biće protesti. Ukoliko ih parlament prihvati, biće protesti. A tada će biti masovni protesti, to neće biti simbolični protesti kao što su to očekivali 1. Maja”.

“Sindikalisti, oni bivši ali i sadašnji nerado priznaju da je jedan od osnovnih uzroka njihovih loših ili gotovo nevidljivih rezultata rada to što je sindikat danas razjedinjen. No, možda je najveći problem to što građani kao ni radnici više ne vjeruju u sindikat”.

Almir Terzić, urednik u agenciji Anadolija kaže: “Treba jasno reći da radnici više ne vjeruju sindikatu, ovakvom kakav jeste. Suviše je ispolitizovan, suviše je u proteklom vremenu na određen način koketirao s vlasti u BiH, i to je urušilo naravno kredibilitet sindikata u BiH. Dakle, sve je do predstavnika, odnosno do onih ljudi koji vode taj sindikat”.

Ne treba zaboraviti, ističe Terzić, da su mnogi od njih bili na stranačkim listama na izborima, a to nikako nije doprinijelo borbi za radnička prava. Bez ikakve dublje analize, do istog zaključka došao je i Skender Palaska, s početka naše priče. Iako je svoj radni vijek završio prije više od 10 godina, pomno prati hoće li radnici konačno naći izlaz iz pat pozicije u kojoj se danas nalaze.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVOna ovom linku.