Kao i ranijih godina, nažalost, mnogi su danas u Memorijalnom centru u Potočarima ukopali nekompletne posmrtne ostatke svojih najmilijih.
Danas je Kadiri Hasanović teško kao majci i kao supruzi.
VEZANE VIJESTI
“Kopam Hasanović Ševketa i Abdulaha. I sina i muža. Sin mi nije čitav, pa ako nađu, dodat će se. Pronađen je na tri mjesta, sad ovdje, sad ondje, Konjević polje, Vlasenica… Bile 3-4 koščice, nije bilo samo jedno. Nije bio čitav, da ga ukopam, koliko je, toliko je, neka su i tri kosti”, kaže tužna majka.
Dvadeset dvije godine čekala je da u kabur spusti brata i muža. Tri da se odluči na ukop nekompletnog sinovog tijela.
“Nije čitav. Ja kažem daj da ukopamo, neka su tri kosti, tri su. Jest mi teško danas, ne može gore biti. Ali volim što mogu doći na mezar, da vidim bar gdje je ukopan, volim opet što su našli pa da makar dođem na mezar da vidim gdje je ukopano. Hoću da vidim gdje je moje dijete ukopano i moj čovjek. Šta ću, mora se živjet, lako nije. Živjeti se mora, umrijeti se nazor ne može”, dodaje Hasanović.
Kompletno tijelo neće ukopati ni Hava, sestra.
“Ovo je toliko jezivo. Inače sam kao osoba hrabra, ali ovo je jače od mene. Ovo me ruši. Ne mogu vam opisati koliko je teško, koliko boli srce. Bol neće prestati dok ne umrem”, poručuje Hava Smajlović, sestra ubijenog Omera.
A u tabute nisu nijemo gledale samo porodice. Iako nije izgubio nikoga u genocidu u Srebrenici, Teufik je redovan u Potočarima.
Opširnije u prilogu Aide Hadžimusić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
