Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obavještava bosanskohercegovačku javnost da je 3. novembra 2017. godine u Sarajevu preminuo istaknuti matematičar, naučnik i pedagog, redovni član ANUBiH Fikret Vajzović.

Akademik Fikret Vajzović rođen je 1928. u Konjicu. Filozofski fakultet (grupa Matematika) završio je 1959. u Sarajevu. Stepen magistra matematičkih nauka stekao je 1965. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je iste godine odbranio i doktorsku disertaciju.

Odmah poslije diplomiranja, 1959, izabran je za asistenta na Odsjeku za matematiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, odnosno Prirodno-matematičkog fakulteta (od 1960). Od tada, pa do odlaska u penziju (s izuzetkom perioda 1976–1979, kada je kao profesor radio na Mašinskom fakultetu u Mostaru), Fikret Vajzović je angažovan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. U zvanje docenta je izabran 1965, vanredni profesor postaje 1972, a redovni profesor 1976.

Naučni rad Fikreta Vajzovića obuhvata probleme teorije sumabilnosti, funkcionalnih jednadžbi, teorije fiksne tačke i teorije polugrupa operatora i operatorskih kosinusnih funkcija. Rezultati istraživanja akademika Vajzovića objavljeni su u uglednim matematičkim časopisima. Više domaćih i stranih istraživača koristilo se tim rezultatima ili su od njih, kao osnove, polazili u svojim naučnim istraživanjima. Njegovi radovi su afirmativno prikazani u svjetskim matematičkim referentnim časopisima, a prikazani su i na raznim kongresima i drugim skupovima matematičara.

Akademik Vajzović je u jednom svom radu dokazao teorem o inkluziji Sα,β postupaka zbirljivosti i time otklonio smetnje u razvoju te teorije. On je također dokazao tačnost hipoteze poznatog matematičara M. G. Krejna koja se tiče spektra cijelih operatora na Hilbertovom prostoru. Jedan problem koji su postavili E. D. Cashwell i C. I. Everett riješio je Fikret Vajzović (u saradnji s K. Surulizom). Kao posljedica je dobijeno rješenje Makswell-Jüttnerove jednadžbe koja se pojavljuje u teoriji elastičnog sudara molekula idealnog relativističkog gasa u ravnoteži. Čini se da je ovdje dato prvo matematički strogo rješenje ove jednadžbe. Rezultate poznatog matematičara V. P. Maslova, koji se tiču asimptotike integrala čiji integrand zavisi od jako neprekidne grupe ograničenih operatora u Banachovom prostoru poopštili su F. Vajzović i R. Vugdalić na slučaju jako neprekidnih integrisanih grupa. Oni su također dokazali neke eksponencijalne formule za α puta integrisane grupe operatora.

Radeći u teoriji Hilbertove transformacije u kvazi Hilbertovim prostorima, akademik Vajzović (zajedno s A. Šahović) dobio je rezultate koji bacaju novo svjetlo na ovu problematiku. Prvo, pokazalo se da je Hilbertova transformacija H jednaka (slobodnije govoreći) -AA+-1 (= -A+A-1), gdje je iA infinitezimalni generator grupe izometrija koja određuje posmatranu Hilbertovu transformaciju, a A+ je pozitivan kvadratni korijen iz operatora -A2. Ovo je prvi put da se Hilbertova transformacija dovodi u vezu s operatorima A i A+. Dalje, dokazano je da vrijedi H = iI, gdje je I identički operator u slučaju da je spektar operatora A pozitivan. Na osnovu ovog, pomalo iznenađujućeg rezultata, dobijena je značajna generalizacija i dopuna rezultata velikog matematičara D. Hilberta u L2 prostorima. Također je dobijena dopuna i sasvim novi dokaz rezultata poznatog matematičara M. Riesza u Lp(1 & p & ∞) prostorima. Na kraju, dobijeni su potrebni i dovoljni uslovi pod kojima je generator kosinusne operatorske funkcije, koja djeluje u kvazi Hilbertovom prostoru, spektralni operator.
Akademik Fikret Vajzović je bio mentor pri izradi 17 magistarskih i 7 doktorskih disertacija.

Objavio je (u saradnji s dr. M. Malenicom) dva univerzitetska udžbenika. Od njegovih novijih radova izdvajamo: A spectrality condition for infinitesimal generators of cosine operator functions (s A. Šahović, 2008); Classes of Distribution Semigroups (sa S. Pilipović i M. Vuković, Novi Sad 2008); The method of stationary phase for once integrated group (s R. Vugdalić, Beograd 2006); Two eksponential formulas for α-times integrated semigroups (s R. Vugdalić, Sarajevo 2005); Cosine operator functions and Hilbert transforms (s A. Šahović, Novi Sad 2005); α-Times Inegrated Semigroups (s M. Mijatović i S. Pilipović, 1997).

Godine 1979. dobio je nagradu „Veselin Masleša“, a 1987. Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH za nauku.

Za dopisnog člana ANUBiH izabran je 1991, a za redovnog 1995. godine.

Akademik Vajzović ostat će trajno u sjećanju mnogih generacija studenata, saradnika, kolega. Bit će pamćen kao izuzetan matematičar i naučni radnik. Smrt akademika Vajzovića je veliki gubitak za Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i njene članove.

Termini sahrane i komemorativne sjednice bit će naknadno objavljeni.