Kako izgleda napustiti grad i posao i započeti život ispočetka, u gotovo napuštenom selu, udaljenom 40 kilometara od Livna zna likovna umjetnica Tinka Anić, koja je prije tri godine napustila svoj rodni grad i novi život započela skoro pa u divljini.

Stres i užurbanost gradskog života, 34-godišnja Tinka zamijenila je mirom kućice u šumi ispod Troglava – najvišeg vrha Dinare. U dvorištu njene kuće dočekala su nas nasmijana lica i lavež pasa, zbog kojih je Tinka većim dijelom odlučila novi život započeti sama na selu.

“Živjela sam desetak godina u Splitu, ali dosadio mi je gradski način života, nisam se tu pronalazila, osjećala sam se kao isprorgramirana, ali se nisam ja programirala sama , presretna sam što sam promijenila kraj, ovdje je puno ljepše, ne nedostaje mi da potrošim puno vremena i resursa dok dođem na posao, dok sam na poslu, dok se vratim s posla i da mi se cijeli život na to svede”, kaže Tinka Anić.

Nakon što se vratila iz Splita u Livno, velikom broju pasa lutalica odlučila je ustupiti ne samo ljubav, nego i vlastito dvorište. Trenutno ih ima oko 40, odgovornost i briga je tvrdi velika, dok je živjela sama bilo je mnogo teško, no nakon godinu dana pridružio joj se i dečko, pa je uz njegovu pomoć, kaže mnogo lakše.

“Postigli smo velike stvari, ali platila sam i veliku cijenu. Određena grupa ljudi tu moju angažiranost smatra kao moju dužnost da ja rješavam njihove odgovornosti i izbacuju mi ogroman broj pasa pred kuću.Ja ako mogu brinuti za 15 pasa, ne znači da mogu za 100, 150 pasa”, navodi naša sagovornica.

Zime na ovoj teritoriji mnogo su teške, naročito kad se prije može sresti medvjed ili vuk, nego komšija. Za sebe se kaže ne brine, na život u takvoj sredini je navikla, no brinu je psi, s obzirom da nema dovoljno boksova da ih sve zaštiti od vukova.

“Ne mogu ja staviti u jedan boks sedam pasa, da im je tijesno i da se napadaju, hoću da bude mir, što znači da nekada neki psi ostanu van ograde , to zna biti problem i to su obično besane noći”, poručuje Anić.

Osim što brine o psima, Tinka se bavi i likovnom umjetnošću, tako je na selo prenijela i dašak svoje umjetnosti, kuću koja obiluje brojnim umjetničkim radovima sama je obojila po svojoj želji. U svakom danu uživa, priroda je kaže uvijek puna iznenađenja.

“Htjela sam da vidim da li čovjek ako se prepusti nekim višim silama i potrudi se da bude u skladu s prirodom i da da najbolje od sebe što može dati da će se njemu to vratiti pozitivno i to se vraća, najgori je strah, a ja se i danas borim sa tim strahovima, kad ostanem na jednoj vreći hrane, s čim ću nahraniti cuke…”, navodi Anić. 

Povratak prirodi je najljepše što neko može učiniti za sebe zbog zdrave okoline, tvrdi Tinka, koja je upravo život koji je ispunjava pronašla na selu.