Optužnica u slučaju Zecovi je potvrđena, ali suđenje osumnjičennima za strijeljanje 150 Bošnjaka, uglavnom civila, još nije počelo. Još se traga za 60-ak tijela. Porodice stradalih traže da pravda dobije ime i prezime.

Za razliku od sela sa lijeve strane Sane, koja su prije rata bila čisto bošnjačka, Zecovi su bili multietnički. I danas su, ali sa mnogo manje stanovnika. I Srba i Bošnjaka.

Zijad Bačić, preživio je stijeljanje jula 1992. Bio je brži od žive vatre. Od metka su mu stradali, majka, sestra, brat, šira porodica i komšije.

  Sjeća se dana kada su grupe od oko 20-ak civila izvođene ispred kuća.

“Sageo sam se da obujem cipelu i čuo sam automatsku pušku. I u momentu kad krećem prema njima tako su počeli pucati. Vidio sam dvojicu vojnika”, kazao je.

Bačić ih je prepoznao. Bile su to njegove komšije. Dok su jedni pucali, druge komšije – također Srbi,  porodica njegovog školskog druga, sklonili su ga od vojske dok nije prebačen na sigurno.

“U mene je pucao Srbin, a Srbin me je i spasio. Svaki zločin ima ime i prezime. Ne treba osuđivati jedan narod. One koji su ubijali mi znamo. Oni i ne prolaze kroz Zecove pored naših kuća“, kazao je za N1.

Suprug Mirsade Hopovac je, također, ubijen. Pronađen je u Tomašici. Maloljetni sin odveden je u logor. Srećom, on je živ izašao iz logora. Pustio ga je njegov nastavnik historije i geografije, na Mirsadinu molbu.

Njena djeca danas su u Francuskoj, a ona živi sama. Sa sjećanjima i nadom da će pravda biti zadovoljena.

Zbog stradanja u Zecovima, u pritvoru je 12 osoba. Ovaj slučaj jedan je od najkompleksnijih. Od 93 svjedoka, 24 su zaštiććena, a Sudu BiH će biti predočeno više od 400 dokaza.

U samo dva dana u Zecovima je ubijeno 150 osoba, uglavnom Bošnjaka civila. Optužnica je potvrđena, ali suđenje još nije počelo.

Pogledajte prilog Snežane Mitrović.