Pravni službenik Jonas Nillson jedan je od mnogih koji je godinama pomagao sudskim vijećima u istraživanjima i draftiranju odluka. A sada kada Haški sud zatvara svoja vrata, on kao i mnogi drugi pakiraju svoje stvari i traže novi posao.
“Svi slučajevi na kojima sam radio bili su kompleksni. No možda je posljednji, ovaj protiv Ratka Mladića bio najsloženiji. Optužnica je bila velika, pokrivala je dugačak period i veliki geografsko područje. A to onda podrazumjeva i mnogo svjedoka i dokaza. Uloga pravnih službenika tu je velika, moramo pomoći sucima da sve to pretoće naposlijetku u odluku. U tom smislu, Mladićev slučaj je bio jedan od najkompleksnijih”, tvrdi Nillson.
Žalbu koju sprema Mladićev braniteljski tim – naposlijetku će preuzeti Mehanizam za međunarodne kaznene sudove. Institucija koja će dovršiti i sve druge nezavršene poslove Tribunala. Od 2013. rade paralelno sa sudom, i zasad imaju tri slučaja: žalbeni postupak u slučaju Karadžića i Šešelja te ponovljeno suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
“Što se tiče žalbenog postupka u slučaju Šešelj, on je u tijeku. I žalbena sjednica je zakazana za 13. decembar, a pravomoćna presuda u ovom predmetu očekuje se u prvoj polovici iduće godine”, kaže Helena Eggleston, glasnogovornica Mehanizma.
Pravomoćna odluka za Radovana Karadžića očekuje se 2019. godine. Uz te slučajeve, zadatak je i voditi računa o cijelom nizu svjedoka koji su Haškom sudu, ali i sudu za zločine u Runadi, pomogli utvrđivati činjenice. Ukupno ih je bilo blizu osam tisuća, nekima od njih su, zbog vlastite sigurnosti, određivane mjere zaštite
“Mjere osiguranja su različite, one su dodijeljene za vrijeme suđenja, od Sudskog vijeća i samo Vijeće može maknuti tu mjeru, a ako nije maknuta, onda je dugotrajna. To može biti i relokacija, ali to je u manjem broju slučajeva. Blizu 30 posto svjedoka ima jednu takvu mjeru”, otkriva Eggleston.
Mehanizam ima mandat i za nadgledanje izvršavanja kazni – kao i za odlučivanje o eventualnim zahtjevima za smanjenje kazni, pomilovanjima ili puštanjima na prijevremenu slobodu. No, u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu, kroz koju je dosad prošlo 178 pritvorenika, sada je njih 10. Mladićeve prigovore, pak, ne žele komentirati.
“Prosjek godina pritvorenika je sada više od 67 godina. Dakle imamo grupu od 50 do 70 godina, i to nam svakako predstavlja nove izazove. Imamo neke koji imaju ozljede iz rata, ali i medicinskim problemima starije životne dobi”, navodi Fraser Gilmour iz pritvorske jedinice.
Stotinjak zahtjeva za pomoć godišnje Mehanizam dobiva od nacionalnih pravosuđa koja sve više, kažu, procesuiraju ratne zločine. Pomoć dobivaju i od samog Tužiteljstva.
“Imamo slučajeve koji su istraženi gotovo do razine optužnice, ali ju nismo podigli. I sada usko surađujemo s nacionalnim tužiteljima. Dali smo im pristup dokumentaciji koju imamo ovdje. Imamo tri časnika za vezu, jednog iz Beograda, jednog iz Sarajeva i jednog iz Zagreba i radimo s njima. Mogu pretraživati naše baze podataka i pomagati u nacionalnim istragama”, kaže Bob Reid, šef Operativnog odjeljenja Tužiteljstvo MKSJ-a.
Zamišljen kao manja i efikasnija institucija – radi na još većoj dostupnosti brojne dokumenatcije skupljene tijekom više od 20 godina rada suđenja za zločine na prostorima bivše Jugoslavije. Dom mu je i dalje ista zgrada kao i ona Tribunala, te baš kao i taj sud – ima privremeni mandat.