Dan nakon protesta, zbog hapšenja osumnjičenih za ratne zločine, u Vlasenici uobičajena atmosfera. Mještani srpske nacionalnosti negoduju prvenstveno zbog načina na koji postupaju pripadnici SIPA-e, kažu, siju strah među stanovništvom.
S druge strane, dok tvrde da su međusobni odnosi korektni, mještani bošnjačke nacionalnosti i danas, više od dvadeset godina nakon rata, da bi govorili pred kamerom traže zaštitu identiteta. Ne žele, kažu, probleme, Rijetki su vlasenički Bošnjaci, koji se otvoreno usuđuju pričati o onome što su preživjeli, i kako danas žive.
Hapšenja. Optužnice. Protesti. Slika su Vlasenice proteklih sedmica. Zbog sumnje da su počinili zločine nad Bošnjacima u proteklom ratu – pred državne pravosudne insititucije dospjela su sedmerica. Na teret im se stavljaju krivična djela – od genocida do zločina protiv čovječnosti. Svi bivši pripadnici VRS-a ili Stanice javne bezbjednosti. Među njima i općinski načelnik. Miroslav Kraljević. Tokom naše posjete Vlasenici – nije ga bilo u službenim prostorijama. No, svi imaju podršku dijela mještana. Pokazali su i jučerašnji protesti.
Nepotrebna demonstracija sile, pripadnika SIPA-e, kažu u Boračkoj organizaciji Vlasenica. Dok mu iznad kancelarijskog stola stoje portreti prvostepeno za genocid osuđenih, Ratka Mladića i Radovana Karadžića – predsjednik Organizaicije, Spomenko Stojišić – osuđuje postupke državne policije.
“Ne može više ovako, da se na ovakav način, postupa prema srpskim borcima i ostalim građanima. Boračka organizacija će na sve načine pokušati utjecati na vlasti lokalne, republičke ako može. Ali može, sve se može da pomogne tim ljudima ne samo tim koji su optuženi, osumnjičeni, nego porodicama. Bez nosioca kuće šta će porodica, nema nigdje nikoga”, poručuje Stojišić.
Bošnjaci – danas u Vlasenici manjina. Dnevna-politička dešavanja, pogotovo ratna – javno, ne komentarišu. Iz sjene poručuju: Neko je likvidirao i u masovne grobnice zakopa više od 2.000 vlaseničkih Muslimana. Neka odgovara. Dvadeset i nešto godina nakon rata – i danas pred kamerama, prije svega u centru grada – traže zaštitu identiteta.
“Normalno da se ne osjećamo prijatno. ‘92. godine smo imali nekakav strah, kupili su narod iz kuća u pidžamama ubijali i sada ponovo nekakva okupljanja koja daju podršku ratnim zločincima. Ako je SIPA odradila svoji dio posla, i Tužilaštvo, sada se neko protivi tome – dokle ići u ovo, kada će se već jednom stati u kraj tome, da bar omladina krene u normalan život”, pita se jedan stanovnik Vlasenice, bošnjačke nacionalnosti.
Nekoliko kilometara izvan grada, nadomak bivšeg logora Sušica, Šaha Spahić, opet, vrlo otvoreno govori.
“Moje rođeno dijete, brat, svako, ako je kriv neka ga hapse i treba svako da odgovara za svoja djela. Sad su u ovoga komšije našli brata (masovna grobnica), nije jednostavno nikome. U moje sestre je ostala kćerka ovdje, 19 godina, kaže samo da mi jednu kost da joj nađem, bila bih zadovoljna, ali nema, nema, da hoće kazati gdje je ko ukopan”, žali se Spahić.
Od maja do oktobra ‘92. kroz logor Sušica prošlo je oko 8.000 Bošnjaka. Više od 1.600 njih ga nije preživjelo. Za posmrtnim ostacima mnogih, i danas se traga. Prethodno su za zločine nad Bošnjacima u logoru Sušica i Vlasenici osuđeni i, upravnik logora Dragan Nikolić, Predrag Bastah i Goran Višković.
