Dušan Stanić pogađa vrijeme i bez gledanja na sat

Kaže da bi mu za pomjeranje kazaljki na svim satovima, zbog promjene računanja vremena,trebala čitava sedmica

"Da sam počeo prošle nedjelje možda bih danas završio, ali bih morao praviti pauze, zabole ruke."

Zbog siromaštva, Dušanova porodica nije bila u prilici da kupi sat, a djeca su često satima pred školom čekala početak nastave jer nisu znala koliko je sati. Dušan ističe da mu je žao što njegov otac nije živ, da vidi kakvu kolekciju danas posjeduje.

"Zlo je bilo zimi kad dođemo sat, dva, tri prije. Opančić poderan, noge mokre, čekaš vani, a škola kamena, hladna. Stari je nekako smogao pare neke, pa kupio sat i njega je uramio. Samo najstariji brat smio je da navija, mi smo ostali samo gledali."

Iz Austrije gdje je proveo radni vijek, donosio je razne satove koje je naručivao iz svih krajeva svijeta. Satove je čuvao u paketima, po tavanima, a po povratku u rodni kraj odlučio je da napravi brvnaru u kojoj će izložiti svoju kolekciju. To je i učinio, ali i dalje mnoge primjerke drži u kutijama, jer u brvnaru stane samo petina kolekcije. Vlasnik je i primjeraka starijih od 300 godina.

"Čudim se da još nisam odustao, još ih kupujem, tražim, ali i dobijam za poklon. Ušlo je u krv, želja mi je, pošto je on svaki na svoj način poseban, a svi su različiti".

Dušan posebno uživa u zvukovima, koji su različiti kao i izgled satova koje posjeduje. Za njega sat nije samo pokazivač vremena nego i ukras, a bez sata nigdje ne ide.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.