Kongresni turizam jedan je od unosnijih oblika turizma, potrošnja gostiju na kongresu znatno je veća u odnosu na goste čiji je glavni motiv putovanja odmor. Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine ima preporuke za sve vidove turizma, osim za kongresni, koji donosi velike zarade.

Krajem devedesetih godina Sarajevo se pokušalo nametnuti kao mjesto za takve skupove, ali nije uspjelo, zbog nedostatka hotelskih kapaciteta i političke volje.

Tada se pokušala iskoristiti pozicija grada radi zbližavanja susjeda, ali nedostatak kapaciteta bio je presudan.

Glasnogovornica Turističke zajednice Kantona Sarajevo Asja Hadžiefendić-Mešić kazala je da tih godina Sarajevo nije postalo konkurentno, a da se poslije nije pružila prilika.

Hoteli koji su renovirani, ali i oni koji su iznova napravljeni, u većini slučajeva, nisu pridavali pažnje privlačenju ovih gostiju, bez obzira na mogućnosti.

Hotelske sale odgovaraju organizatorima seminara ili nekih sličnih, manjih, skupova.

“Osim hotelskih kapaciteta problem je i nedostatak kongresnog centra koji bi mogao odgovoriti zahtjevima takvih gostiju“, smatra Hadžiefendić-Mešić.

Kada su u pitanju mjesta izvan velikih gradova, Bosna i Hercegovina može, donekle, odgovoriti takvom zadatku.

Klijenti za održavanje naučnih, stručnih, privrednih i drugih sastanaka nerijetko biraju etnosela po BiH, a privlačan je i Titov bunker u Konjicu.

Hadžiefendić-Mešić je istakla da postoji mogućnost dolaska Turaka koji bi održavali veće poslovne sastanke.

“Jedna grupa nam je tražila podatke o Sarajevu i BiH, nadamo se da će im ponuda odgovarati“, navela je.

Posjetitelji u okviru ove vrste turizma putuju zbog potrebe koja je gotovo uvijek vezana za funkciju koju obnašaju u okviru radnog mjesta.

Putovanja u okviru kongresnog turizma spadaju u poslovna putovanja, ali se putnici uglavnom svrstavaju u skupinu turista.

Prihodi od kongresnog turizma uvrštavaju se u ukupni prihod od turizma.