U ovom trenutku ne nazire se nikakvo rješenje za povratak bh. državljanki s djecom iz Sirije sa područja koja su pod kontrolom Kurda. Nadležne institucije vrše provjere bez detaljnijih informacija za javnost. Alema Dolamić, govoreći o svojoj sestri, prva je žena, koja je početkom godine javno progovorila o tri žene koje se žele vratiti.

Samo iz jednog razloga – zbog žena i djece u sirijskim kampovima i ratnom vihoru – nedavno je ekskluzivno za N1 govorila državljanka Bosne i Hercegovine, supruga borca Al-Nusra Fronta, ogranka terorističke organizacije Al Kaida. Prvi put, javno je ispričala dio svoje ispovijesti – od tajnog odlaska u Siriju, straha od rata i okruženja, bijega u Tursku, hapšenja, rađanja djeteta u turskom zatvoru, do suđenja i oslobađanja od optužbi za terorizam, te povratka u Bosnu i Hercegovinu.

N1: Vjerovatno ste čuli i za žene koje su u kampovima?

“Ono što sam ja vidjela i kako je meni bilo je ništa naspram onog kako one žive tamo, ako se to može nazvati životom. I znam, po sebi znam, te žene kad bi došle ovdje to bila njihova zadnja šansa za neki normalan život. Znam njihova stanja tamo, znam njihovu svakodnevicu. I znam da često požele da nisu žive uopšte. Takav im je život trenutno. Ja se samo nadam da će se nešto uraditi po tom pitanju. Ako ništa, postoje načini da se barem pokuša.”

U jednom od sirijskih kampova pod kontrolom kurdskih snaga nalazi se i sestra Aleme Dolamić. Iz Austrije u Siriju 2014. odveo je suprug Nermin Jahić. Kao borac tzv. Islamske države poginuo je u februaru 2017. godine. Alemina sestra plaća za bijeg iz tzv. kuće za udovice IDIL-a, ali ih na tom putu zarobljava kurdska vojska. Kasnije je smještena u kamp. Tri bh. državljanke i njihovo devetero djece nalaze se na sjeveru Sirije u kampu Roj. O njihovoj želji za povratak Alema se obratila nadležnim institucijama.

“Kada smo se mi čule prije mjesec dana – kada su žene iz Kazahtana izlazile iz kampa i kada su naše bile na saslušanju kod američkih snaga, one su pitale – kada će doći red da mi idemo kući. Oni su njima odgovrili da su poslali dopis vladi Bosne i Hercegovine – kao američke snage i kao Kurdi s pitanjem – želite li vi svoje državljanke nazad. Međutim, odgovor iz BiH još nikada nije stigao u kamp”, priča Dolamić.

Prema dostupnim informacijama iz kampa izlaze pojedine žene iz Amerike, Rusije, Kazahstana, Azerbejdžana, Francuske, sa Kosova, Makedonije.

“Jedan broj žena koje se spominju u raznim izvještajima nalaze se na teritorijama na kojima mi nemamo mogućnost ni diplomatskog, ni konzularnog djelovanja. (To je i ova teritorija gdje se nalazi i ovaj kamp?) Pa jeste. Sve ono što nije na teritoriji država sa kojima mi imamo određene odnose, na način koji je propisan, nama su svi ti teritoriji sporni i tu je praktično nemoguće da radimo. To ne znači da nemamo interes za naše državljene i da nemamo interes da se određeni problem riješi, ali jednostavno je iz tih razloga nemoguće da djelujemo. Kada razgovaramo o povratku vrlo je bitno da se vidi tačno ko se vraća i kakva je bila uloga tih naših državljana za vrijeme borava vani. Takođe, vrlo je važno da se ne desi da se u tim razgovorima koji se eventualno vode sa nekim stranim strukturama pokušava zajedno sa našim državljanima još jedan broj drugih ljudi koji nisu naši državljani dovesti u Bosnu i Hercegovinu”, kaže Igor Crnadak, ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine.

Procjene su, da se u tri najveća kampa nalazi blizu 500 žena, hiljadu djece i blizu 900 muškaraca iz cijelog svijeta.

“Oko 900 djece je iz zemalja Evropske unije. Objektivno, kurdske vlasti nemaju ni kapacitete ni finansije, niti interesa da te ljude zadržavaju i dalje na svom teritoriju, da ih hrane, da se brinu o njima, a i do sada se baš nisu pretjerano iskazali u tome. Znamo da postoji epidemija tuberkoloze u nekim od tih kampova, da se dobar dio tih žena i muškaraca razmjenjuju za zarobljene Kurde u borbama u Siriji i Iraku. Objektivno je to jedna vrlo teška situacija, pogotovo što dobar dio zapadnoevropskih zemalja ne žele da se njihovi građani vrate i ukoliko iskazuju želju za bilo čijim povratkom – to je onda povratak djece jer se ta djeca smatraju žrtvama svega onoga što se događalo u Siriji i Iraku u proteklih pet ili šest godina. Postoje udruženja roditelja žena koje su u Siriji i Iraku u Francuskoj, Belgiji, Holandiji koji su tužili vlade tih zemalja za kršenja povelje UN-a o pravu djeteta – upravo zbog zato što te zemlje ne rade ništa da bi se djeca vratila”, podsjeća Vlado Azinović, stručnjak za pitanja terorizma i profesor Fakulteta političkih nauka Sarajevo .

Dragan Mektić, ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine, za N1 je rekao da se sve okolnosti i bezbjednosni aspekti ovog slučaja provjeravaju. Javno se – još uvijek ne saopštava da li će, ko, kada i na koji način garantovati povratak bh. državljanki sa djecom iz kampova.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook|Instagram UŽIVO na ovom linku.