Dok se u više zemalja Evrope održavaju protesti i širi nezadovoljstvo građana, u Bosni i Hercegovini građani ne izražavaju socijalni bunt. Iako statistički podaci pokazuju koliko je nezaposlenih u Bosni i Hercegovini i koliko njih živi u siromaštvu ili su na njegovoj ivici, slike koje gledamo u Parizu, teško da će se vidjeti u Bosni i Hercegovini, smatraju analitičari. 2014. je bila davno, ali se nije mnogo toga promjenilo.

U februaru 2014. godine su protesti počeli u Tuzli i preselili se na ostale gradove. Ali socijalni bunt kakav viđamo posljednjih sedmica u Francuskoj, kod nas je moguć, sporadično.

Socijalni bunt ne treba da traje nekoliko dana, kao junska blokada puteva zbog poskupljenja goriva ili zbog Zakona o demobilisanim borcima, već on treba da bude izražajan kroz masovne proteste i jasne poruke, smatraju analitičari.

“Ako vi žabu bacite u kipuću vodu, ona će iskočiti, a ako žabu stavite u vodu, pa polako grijete tu vodu, ona će uginuti, a neće iskočiti. Mi smo navikli da nas polako deru, da se tako izrazim, korak po korak, ali ni jednog momenta se ne pojavljuje momenat u kome si desio neki kolektivni bunt”, mišljenja je Žarko Papić, ekonomista.

Razloga za nezadovoljstvo i te kako ima. Bosna i Hercegovina je u septembru imala preko 440.000 nezaposlenih, a podaci Ujedinjenih nacija govore da je više od 18 odsto zaposlenih sa primanjima oko 237 maraka, a 15 odsto ispod 416 maraka.

“Zamislite radnika koji je zaposlen, redovno je zaposlen. 25 posto tih radnika nema dovoljno velika primanja, platu, neto platu, da bi njegova četvoročlana porodica bila iznad apsolutne linije siromaštva. 25 posto radnika je u siromaštvu”, podsjetio je Papić.

Ali organizovanih protesta nema. Analičari smatraju kako bi se u Bosni i Hercegovini socijalni bunt osjetio, kada bi se desile Makronove četiri subote.

Jedan od učesnika protesta iz Tuzle 2014. kaže da je u posljednjih pet godina situacija postala gora za građane. Zbog toga je za Sakiba Kopića iznenađujuće, zašto građani ćute.

“A oni ćute, oni sjede kod svojih kuća. Mi smo imali nedavno jedan slučaj u sindikatu, gdje nam došla radnica ‘Borca’ iz Banovića koja plače, suza suzu stiže. Zašto? Zato što je stekla uslove za odlazaka u penziju, nisu uplaćeni doprinosi, ne može u penziju. Ima muža, invalid na postelji, imao moždani udar. Nije dobila ni pomoć ni tuđu njegu”, ukazao je Kopić iz Sindikata ‘Solidarnosti’.

Za pojedine, građani u Bosne i Hercegovine su previše tolerantni, ali i to se može promjeniti.

“Možemo reći da smo mi trpeljiv narod i to se odnosi na sva tri konstitutivna naroda, ali onog trenutka kada kap prelije čašu, to će biti vrlo opasno. Bojim se, da sva ova imovina koju su nagomilali ovi naši političari, otići će u prah i pepeo. Onog trenutka kada građani krenu u put bez povratka, a to je socijalni bunt koji će se zasigurno dogoditi”, naglasio je Željko raljić, novinar.

Da bi protesti bili masovni, potrebno je jedinstvo. Zbog toga je teško sinhronizovati iste ciljeve, naročito u zemlji u kojoj je društvo u brojnim sferama duboko podijeljeno.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter|Facebook|InstagramUŽIVO na ovom linku.