Sniježni nanosi najveće probleme prave u brdskim područjima, selima u kojima žive uglavnom starije osobe. Nerijetki su primjeri područja koja zbog obilnog snijega ostaju odsječena od ostatka države danima. Zimske službe teško se probijaju kroz nepristupačne predjele, često dolazi i do nestanka električne energije. To je slučaj i sa nekoliko sela u Opštini Sokolac. Naša ekipa je provjerila stanje na terenu.

Selo Kaljina, petnaestak kilometara od Sokoca, obavijeno snijegom i sablasnom tišinom. Od ukupno devet stanovnika, napolju, na minus šest zatičemo tek Raju Lazarevića. Lopata u ruci, pokušava savladati sniježne namete. Struje povremeno nestane u Kaljini, ali to ne potraje, kaže Lazarević.

“Što se tiče snijega direktno Kaljina ona nije toliko ugrožena, evo ovdje je Šumarstvo (Javno preduzeće), i oni ako recimo padne subota, nedjelja, sad praznici koji idu, oni održavaju zbog sebe i zbog reputacije šume, ovdje dolazi autobus svako jutro, dovuče 15, 20 ljudi, radnika njihovih, što se tiče Kaljine ne znam da je bilo više od 24 sata da se nije očistilo”, priča nam ovaj mještanin.

Od mjesta Kaljina, nekoliko kilometara dalje, ovim putem, nalazi se niz manjih sela, u kojima boravi tek po nekoliko stanovnika. Rijetka su auta koja prolaze ovim putem, izuzev zimske službe i Elektrodistribucije. No, bez obzira na teške zimske uvjete sela ne ostaju odsječena od ostatka BiH duže od dva, tri dana.

Murat Hrnjić iz sela Borovac, čisti snijeg kako bismo mu mogli prići. U njegovom selu nema struje, no, na terenu su majstori, kaže. Njaduže su u mraku nekih 48 sati i svake zime je ista situacija. Navikao je da se snalazi u januarskim nepogodama, no mnogo veći mu problem što u sokolačkim selima nema ljudi i što za onaj mali broj niko ne brine.

“Ne bi meni bilo teško da bar neko misli o vama puna su im usta, ne znam ni koja ste televizija (N1), aha mislim da ste objektivni, puna su im usta naroda, a ništa od toga, Ja sam se vratio prije šest godina ovdje, prošle sam zime uselio u kuću osim te kuće koju mi je neko donirao. Znate šta je ašov, što kopaš s njim ili srp što siječeš travu, nikad ništa”, kaže Hrnjić.

Nakon niza kilometara gotovo neprohodnog puta, nailazimo na gotovo pusta sela, obavijena snijegom, okovana ledom, grtalica nema, ali su do danas opstali predizborni plakati.

Politička obećanja o boljem sutra na svakom su koraku, no ne i stanovnici u selu Bare.

Tragom psećeg laveža, kroz namete snijega, u nadi da neko ipak ovdje živi. Na vratima, starija žena, bojažljivo pita ko smo i zašto smo tu. Nekoliko minuta kasnije ipak nas je Sokolka Plakarević primila u kuću. U selu živi s tek par starijih osoba. Za supruga Bobana nije čula od jučer. Otišao u šumu. Struje nema treći dan. Telefoni ne rade. Mobitel ugašen.

“Koliko smo puta proslavili Božić i Slavu bez struje, nebrojeno. Samo se sjete da idu skakati popravljati evo ovako kad je ovo, kažem vam. Malo vjetar puhne, nema struje, kišica neka udari, a za ove snijegove, ne treba ni da vam pričam. Ima ova jedna baba, mjesto Podmišija stijena, jetrva mi, ja ne znam kako će njoj djeca doći iz Mokrog, da vide šta radi, da joj pomognu kravu namiriti”, priča nam ova mještanka.

Mještani sela koje smo posjetili u okolini Sokoca kažu, da Javno preduzeće Šumarstvo nema svoje prostorije i interese za ovo šumom izuzetno bogato područje, bili bi potpuno zaboravljeni i odsječeni od svijeta. Posebno u zimskim mjesecima.

N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.