Odlaganje otpada u rijekama, jezerima ili na izletištima u Bosni i Hercegovini ozbiljan je ekološki problem. Poseban problem predstavlja plastični otpad koji se jako dugo razgrađuje. Radnim izmjenama Zakona o upravljanju otpadom u Republici Srpskoj uvode se naknade za upravljanje posebnim kategorijama otpada, poput plastičnih kesa, baterija, akumulatora, guma. Zakon će iznjedriti i obavezu trgovaca da naplaćuju vrećice u radnjama, a mjera je to koja je ranije zaživjela u Federaciji BiH.
Ruinirani i prazni su eko kontejneri u gradovima. Livade, rijeke, trotoari na samo nekoliko kilometara van centra, pak, puni otpada. Hoće li naplaćivanje kesica u marketima podići svijest da jedna plastična vrećica prirodu zagađuje godinama?
Anketa:
N1: Koristite li kontejnere za razdvajanje otpada?
“Ne koristim. Ne odlaže niko, nemamo tu kulturu da razdvajamo smeće, a kako bi imali kada ja živim u Meše Selimovića, a nemim ni jedan kontejner, a plaćam uredno smeće.
N1: A kamoli ovaj žuti, zeleni, plavi?
Ja nosim smeće kod gimnazije, apsolutno nije sve do građana.
N1: Je li sve do građana?
Jeste.
N1: Hoće li naplaćivanje kesa smanjiti zagađenost?
Neće.
Ja sam rođena Banjalučanka, i mogu ti reći da je čisto, a bilo je i za vrijeme rata. Šta ja znam, ja vodim računa da ne bacam, evo jela sam nešto, stavila u kesu, nosim svojoj kući, ne bacam po ulici.
Otpad od plastičnih kesa, baterija, akumulatora, guma, elektro opreme, ulja i motornih vozila, novim Zakonom o upravljanju otpadom biće pod posebnom novčanom naknadom. Tako će za proizvođač plastičnih kesa za jedan kilogram morati platiti 0,30 KM.
I predviđena obaveza trgovaca da naplaćuju vrećice u skladu je sa EU zakonodavstvom, kojem se drugi entitet Federacija Bosne i Hercegovine još ranije prilagodila.
“Još uvijek to nije zaživjelo. Iako već jednu deceniju u Banjaluci imamo kontejnere za razdvajanje otpada, građani su se jedno vrijeme trudili da razdvajaju, ali s obzirom da su kamioni koji su to prikupljali, prikupljali na isto mjesto, ljudi su polako odustajali od toga”, ističe Viktor Bijelić, Centar za životnu sredinu Banjaluka.
Na banjalučkoj deponiji godišnje završi preko 100.000 tona nerazvrstanog otpada. Brojke u i oko glavnog grada Bosne i Hercegovine i veće. Sto i sedamdeset tona ambalažnog otpada godišnje se plasira u Fedraciji BiH.
Firma Eko Pak je entitetski operater kojem se godišnje u sistem prijavi 30.000 tona otpada.
“Od tih 30.000 tona, mi smo za prošlu godinu, u odnosu na ovih 35% koji nam je zadati cilj za reciklažu, predali 12.000 tona na reciklažu, plastike, papira, stakla, višeslojne ambalaže, ambalaže od opasnih materija. Kada prevorite u velike kamione šlepere, to je velika kompozicija od 3.500 kamiona, koja ne samo da nije završila na deponijama, nego u procesu reciklaže i stvaranja novih vrijednosti”, pojašnjava Amela Hrbat, direktorica Eko Paka.
U sistemu Eko Paka je blizu 700 firmi, koje su na operatera prenijele svoju obavezu recikliranja otpada. Van sistema su ipak hiljade privrednih subjekata, koji zajedno sa nemarnim pojednicima prirodu boje u sivo…
Svijest građana o recikliranju je na niskom nivou, baš kao i ekološka osviještenost. Zbog toga, uprkos upozorenjima deponije pored puta su naša realnost.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
