Ivica Đikić, pisac, scenarista i novinar, kazao je u večerašnjem Pressingu da dodjelu Nobelove nagrade za književnost austrijskom književniku Peteru Handkeu treba smatrati ''moralnim debaklom'' uz nadu da će ova greška u budućnosti biti ispravljena.
Prema mišljenju gosta Pressinga, odavno je prisutan dvostruki kriterij Zapada kada je riječ o strašnim zločinima kao što su holokaust i genocid u Srebrenici.
‘‘Moje dubuko uvjerenje koje ne mora nitko drugi dijeliti je da je Nobelov komitet jako pogriješio dodijelivši ovakvu nagradu piscu poput Petera Handkea, ne zato što je on loš pisac, nego zato što u njegovom književnom opusu ima knjiga koje ga diskvalificiraju. Angažman usmjeren na relativizaciju zločina i zla koje je Slobodan Milošević počinio na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova. Ne gajim neke nade da će švedska Akademija povući tu, po meni, potpuno pogrešnu i nedopustivu odluku”, rekao je Đikić na početku razgovora s Amirom Zukićem u večerašnjem Pressingu.
Poimanje holokausta i genocida u Srebrenici
”Evropa i zapadna kultura nemaju iste kriterije kada je riječ o žrtvama različitih nacionalnosti, različitih vjeroispovijesti. Genocid u Srebrenici nije shvaćen kako se na zapadu shvaća holokaust. Moralni debakl Zapada. Ovu nagradu treba smatrati moralnim debaklom i greškom koja će, nadam se, u budućnosti biti shvaćena i ispravljena”, rekao je gost Pressinga.
Potom je komentarisao reakcije na ovu odluku ocijenivši upravo tu pojavu ”najboljim dokazom koliko je odluka bila pogrešna”.
”Reakcije su najbolji dokaz kolika je pogrešna i kriva odluka da mu se dodijeli nagrada. Jedna nagrada koja je zamišljena kao nagrada za književnost i estetska dostignuća u literaturi i opus koji se ističe iznad prosječnosti. Da se pretvori u prepucavanje ovih i onih, nema boljeg dokaza da je nagrada jako promašena”, potcrtao je Đikić.
Govoreći o samom austrijskom autoru, Đikić je ocijenio da je on imao ”fikcionalnu sliku Balkana”.
”Mislim da je riječ o jednim dijelom intelektualnoj lijenosti i odsustva želje da se saznaju činjenice. A s druge strane u jednom času su mu počeli laskati i goditi sva ta pažnja kojom ga je obasipao režim Slobodana Miloševića, a vidimo da se i danas to nije promijenilo. On je krenuo jednim krivim putem, a onda su ga ohrabrili hvalospjevi iz Beograda”, dodao je gost Pressinga.
Đikić je u prošlosti istraživao razmjere srebreničkog genocida s posebnim akcentom na ulogu Ljubimira Beare, osuđenog haaškog ratnog zločinca, u tom događaju iz druge polovine jula 1995. godine.
‘‘Svaki od tih ljudi su imali neko svoje opravdanje zašto su ubijali ljude koji se nisu mogli braniti i tako masovno željeli iskorijenti Bošnjale iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Razlikuju se ti ljudi, njihovi motivi se ne mogu svesti za isti zajednički nazivnik osim mržnje koja je tu bila jako prisutna. Mislim da su to neki ljudi to radili po zadatku, da su se dokazivali. Ja se u svom romanu najviše bavim Ljubišom Bearom, glavnim Mladićevim ”bezbednjakom”. Ja se bavim najviše njegovim djelovanjem i kretanjem od 12. do 16 jula. Kod njega mi se čini da je jedan od ozbiljnijih motiva, a on je bio glavni sprovoditelj Mladićeve naredbe, da je kod njega motiv bio dokazivanje”, ispričao je gost Pressinga.
Suočiti se sa zlom u vlastitim redovima
Ima li mira i pomirenja bez priznanja zločina na svim stranama?
”Nema mira i nema nama sreće i budućnosti bez toga da se političke, vjerske i nacionalne elite svih ovih zemalja koje su proživjele rat, da se suoče sa zlom u svojim redovima. Bez suočavanja zla u svojim redovima, govor o tuđem zlu je neuvjerljiv i nema nikakvog značenja”, poručio je Ivica Đikić u razgovoru s Amirom Zukićem u večerašnjem Pressingu.
On je komentarisao i ostale teme, govorio o napadima koje trpi, hrvatskim tajkunima i politikama…
Uskoro video kompletnog razgovora.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
