Marko Pavić više nije na čelu DNS-a. To je kulminacija višemjesečnih prihvatanja kompromisa u politici sa SNSD-om. DNS je samo zadnja žrtva u nizu, a SNSD ovim pokazuje da svako ugožavanje poluga vlasti biva kažnjeno.

Demokratski narodni savez osnovan je 2000. godine a tri godine kasnije za prvog čovjeka izabran je Marko Pavić koji, “već 15 godina ima potpuno povjerenje članova DNS-a”, piše na zvaničnoj web stranici ove partije. Očigledno da nije tako. Marko Pavić je podnio ostavku. Na njegovo mjesto je privremeno, do unutrastranačkih izbora, izabran Nenad Nešić, a sudbina stranke, čiji je koncept opstanka na političkoj sceni ovoliko godina fenomen, i dalje je neizvjesna.

“Ljubija” kao prekretnica

Sigurno je samo da su nakon razbijanja opozicionih partija od strane SNSD-a, tačnije Milorada Dodika, sada došli na red i koalicioni partneri. A sve je počelo pokušajem prodaje rudnika “Ljubije”, nedaleko od Prijedora, višegodišnjem bastionu DNS-a i političkom trnu u oku Milorada Dodika. Tada prvi put dolazi do otvorenog sukoba u okviru koalicije. Iste godine održani su izbori, DNS je ostvario istorijski rezultat sa gotovo stotinu hiljada glasova – previše u očima nekoga ko želi da drži sve poluge vlasti, što je bio alarm za djelovanje.

“U SNSD-u je tada upaljen crveni alarm i krenulo se u brutalno obračunavanje sa DNS-om. Stvoren je DEMOS i time u značajnoj mjeri oslabljen DNS. Mnoge pozicije, što ministarske što razne direktorske umjesto po koalicionom sporazumu da pripadnu DNS-u, Dodik dodeljuje DEMOS-u. Sve je kulminiralo sa posljednjim dešavanjem oko formiranja Savjeta ministara BiH, kada umjesto kandidata koga je predložio DNS, Dodik postavlja čovjeka koji nije kandidat ove stranke”, kaže politikolog, Velizar Antić.

DNS-a više nema u onom kapacitetu kakav je bio. Iz njega je izašao jedan broj članova i prije godinu dana osnovao DEMOS, čiji je prvi čovjek danas predsjednik Narodne skupštine RS, Nedeljko Čubrilović, što je takođe bila politička trgovina. Sadašnji DNS takođe ima dvije struje, od kojih je jedna Marka Pavića čijeg kanidata za ministra u Savjetu ministara BiH, Dodik nije prihvatio – znajući da će to da dovede do razbijanja ionako poljuljanog DNS-a.

Usitnjavanje svake potencijalne opasnosti

Razbijanje političkih partija postao je model po kojem djeluje SNSD, kaže analitičar, Tanja Topić navodeći da se sada ne bira da li će to da bude opozicija ili neko od koalicionih partnera. Juče je to bio SDS, danas je DNS, sutra najvjerovatnije socijalisti, iako je za njih to teško očekivati s obzirom na kakva su do sada poniženja pristajali.

“Taj proces se intenzivirao nakon prošlih izbora i silovito nastavljen do sada kako bi se napravio snažan blok koji bi imao dvotrećinsku većinu u parlamentu i bio strogo kontrolisan. Dio SDS-a je razbijen, posebno uporište u Doboju, gdje je prvi čovjek SDS-a postao prvi čovjek SNSD-a. Na red su došli koalicioni partneri. DNS, na vrhuncu svoje moći razbijen je na paramparčad kada su ostvarili najbolji rezultat u istoriji a liderske pozicije zauzeli su kadrovi lojalni vladajućem SNSD-u”, kaže Topić, navodeći da tu nije kraj usitnjavanju svake potencijalne opasnosti za SNSD.

Politika kao najstariji zanat

Nakon izbora 2014. godine SNSD je “prevukao” dva poslanika, u sada već istorijskoj aferi “dva papka” kako bi objezbjedio većinu u paramentu. SDS je tada napravio grešku i ostao u Narodnoj skupštini, umjesto da su se povukli. Od tada kreće kupovina poslanika, formiranje stranaka koje služe samo da odvuku glasove opozicije. Ovdje ne treba zaboraviti izlazak Nenada Stevandića iz SDS-a, čime je praktično počeo pad ove stranke, nakon čega je formirana “Ujedinjena srpska”, koja je ništa drugo nego istureno odjeljenje SNSD-a.

S druge strane, ne treba zaboraviti da je sve to politika i da je nedovoljno poređenje sa najstarijim zanatom na svijetu. Legitimno je pravo SNSD-a da radi to što radi ali je pitanje na koji način stranke odgovaraju na njihove poteze, kaže novinar Euroblica, Slobodan Popadić.

“Mislim da je u slučaju DNS-a Milorad Dodik samo maestralno iskoristio pukotine, nezadovoljstvo i podjele koje su već dugo tinjale u ovoj stranci. Da je Predsjedništvo DNS zaista bilo jedinstveno, Zoran Tegeltija bi morao da prihvati Draška Aćimovića za ministra u Savjetu ministara. Da Marko Pavić u vrh stranke nije primio ljude koji mu nisu odani, ne bi bio prinuđen da podnosi ostavku u korist nekoga od njih. Pavić je posljednju priliku propustio krajem prošle godine, kada SNSD nije prihvatio njegovog kandidata za predsjednika NSRS. Tada je trebalo da izađe iz koalicije i ostane lider. Ovako je ostao bez vođstva, a DNS je postao još bliži SNSD-u”, kaže Popadić.

Matrica za rok trajanja

Da je DNS zaista imao iskrenih 100 hiljada glasača koji podržavaju ovu partiju, Milorad Dodik niti bilo ko drugi ne bi mogao sa njima da briše pod kao što je to radio u prethodnih godinu dana. Veliki broj tih članova, kaže Antić tu je iz čistog interesa a preko noći će se okrenuti onome ko ponudi više.

“Dodik je jako dobar trgovac i zna kada treba prodavati, a kada kupovati. Prevedeno na teren politike, Dodik drži sve poluge moći u svojim rukama i jako dobro zna da prepozna interes učesnika u političkoj borbi. I u toj borbi u kojoj se rukovodite interesima, teško da mu ima ravnog u RS. Međutim, ta politika donosi trenutnu korist, ali sve ima svoju granicu i rok trajanja”, kaže Antić, uvjeren da će ista sudbina zadesiti i SNSD. “Potpuno ista sudbina koja je zadesila Demokratku stranku u Srbiji kada su odustali od ideja za koje su se zalagali i kada su postali interesno udruženje. Isto ono što je došlo glave DNS-u. I potpuno ista matrica po kojoj funkcioniše SNSD danas”, zaključuje Antić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad