Martin Luther King III za N1: Trump stvara neprijateljstvo i mržnju

Vijesti 05. jun 202014:42 > 21:34
N1

Ubistvo Martina Luthera Kinga Jr. bacilo je SAD na koljena 1968., a ubistvo Georgea Floyda bacilo je SAD na koljena 2020. King jr. je sanjao san koji do danas nije realiziran u potpunosti. Rasizam, siromaštvo i podjele još su ključne odrednice američkog društva. Porodica King se više od 100 godina bori za ljudska prava i bolju budućnost afroameričke zajednice, danas tu borbu predvodi Martin Luther King III.

King III u ekskluzivnom intervjuu za N1 odgovara na pitanja o tome kako vidi predsjednika Trumpa, kakvi su bili predsjednici Johnson i Nixon i gdje vidi budućnost SAD-a. King III se također prisjeća posjete Bosni i Hercegovini i Tuzli gdje je odana počast njegovom ocu Martinu Lutheru Kingu Jr.

Vaša porodica se bori za ljudska prava u Sjedinjenim Državama već više od 100 godina. Vaš pokojni deda Martin Luther King je to počeo. Onda je to bio Vaš otac, pokojni Dr Martin Luther King, sada ste tu i vi, ali to ide još i dalje, do Vaše kćerke Yolande. Ona će biti sljedeća u generaciji Kinga, koja se bori za prava i slobode u SAD. Ali, danas, ponovno imamo jednog Afro-Amerikanca koji je ubijen na američkim ulicama. Ovog puta to nije Martin, nego George, a priča je skoro ista- oni žele bolja prava, bolju budućnost. U kakvom je stanju Amerika danas?

Moram reći da smo u stanju izuzetno duboke traume. Kako Ste ispravno naveli, još jednom smo vidjeli Afro Ameriknaca, ovaj put slikovitije, kojeg je ubio policajac. Policajac je koljeno stavio na vrat ovog Afro-Amerikanca – Georgea Floyda. Gospodin Floyd je molio za oslobađanje. Na očigled svih, policajac je sa njim postupao lošije nego što biste sa životinjom koju ste ustreljili. Nije ga tretirao kao čovjeka sa poštovanjem i dostojanstvom. Za nas, vidjeti ovo, a dodaću i malo pojašnjenje- U posljednja dva mjeseca vidjeli smo smrt Afro-Amerikanca u mojoj državi Georgiji, u Brunswicku, gdje su ga dvojica bijelaca jurila kamionetom, a potom su ga i ubili jer su mislili da je lopov, kažu. A onda, prije samo dva mjeseca u Louisvilleu, u Kentuckyju, policajci su upali u dom Brianne Taylor, Afro-Amerikanke, ona i njen momak otišli su u krevet, a oni su zatvorili dom i ubili Briannu. Bila je to pogrešna kuća u koju su upali. I naravno, prije samo nekih sedam dana George Floyd je ubijen na ulici. Policajac je nastupio kao sudac, porota i egzekutor jer je gospodin Floyd nepotrebno stradao. Bio je to kritičan trenutak da se u Sjedinjenim Državama ispolji ogromna količina frustracije. Nešto od toga bilo je nasilje. Trenutno su u oko 130 gradova protesti u Sjedinjenim Državama. A naravno, znamo i za gradove širom svijeta. Od Londona, do Irske, Indije, Australije, Južne Amerike, na skoro svakom kontinentu ljudi protestvuju zbog ovog tragičnog incidenta koji poziva ljude u Americi da se mobiliziraju, a ljude širom svijeta da kažu dosta je bilo. I na kraju ću dodati: Moj otac je prije 50 godina bio u Tenesiju, u Memphisu. Oni koji su sa njim protestvovali su nosili transparente s natpisom Ja sam čovjek, tretiraj me sa poštovanjem i dostojanstvom i kao da sam ljudsko biće. Nešto više od 50 godina kasnije bijelci i Afro-Amerikanci, Latinosi i drugi, nose transparente s natpisom- Životi Afro-Amerikanaca su bitni. Tretirajte nas s dostojanstvom i poštovanjem, i kao da smo ljudska bića. Čini se da su policajci, neki, neću reći svi jer i nisu svi, izgubili ljudskost. Zapravo, mnogi policajci su na ovim protestima kleknuli u znak poštovanja, da kažu- razumijemo.

Prije nego povučem paralelu između riječi Vašeg pokojnog oca, Dr. Kinga, i događaja ovih dana, da Vas pitam i ovo. Ovo su nedavni podaci iz Mineapolisa- navodi se da je broj gušenja vrata od 2012 čak 428. 14 posto je gubilo svjest. Barem dvije trećine onih čiji je vrat pritisnut u Mineapolisu, u Minesoti, su Afro-Amerikanci, a oni čine i devedeset posto stanovništva tog grada. Da li su to ti loši policajci o kojima Ste upravo govorili.

Rekao bih da se policijska uprava mora istražiti. To se zapravo zove rasizam, profiliranje. Oni ciljaju Afro-Amerikance jer oni čine 90 posto stanovništva. Ali, ipak, u dvije trećine slučajeva su Afro-Amerikanci. Jasno je da su Afro-Amerikanci meta. Da li to znači da su policajci rasisti? To znači da su trenirani u rasističkom sistemu i oni djeluju jer sam sistem mora biti transformisan. Ako se sistem transformira, transformiraće se i policajci. To je cijela institucija. Ne bi ih nazivao rasistima jer oni djeluju u sistemu koji promoviše rasističke politike.

Da Vas pitam nešto što je blisko vašoj porodici, Vama samima- crkva St John's u DC-u, historijski spomenik, mjesto gdje je Vaš otac propovjedao i gdje se molio, a i mnogi predsjednici su tu dolazili da se mole i traže oprost, ili da od Boga traže upute kako bi donjeli odluke- od Madisona, Lincolna do Donalda Trumpa. Ove smo sedmice vidjeli nešto nevjerovatno- sveštenstvo i narod su otjerani iz dvorišta crkve, a ono je postalo bojno polje i predsjednik je u ruci držao Bibliju, kao objekat ili rekvizitu za njegovu vlastitu agendu. Kako to komentarišete?

Izuzetno sam razočaran zbog nedostatka moralnog liderstva predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Mnogi su, nisam jedini, tu su čak i neke njegove pristalice koje su rekle da je ovaj put trebao uputiti poruku kako bi smirio ljude. Prije svega, bilo je nezamislivo da se mirni demonstranti maknu iz dvorišta crkve silom, peper sprejom, suzavcem i gumenim mecima. Ne nasilni demonstranti, ne nasilni, u tome je stvar. Ljudi su protestvovali i imaju prvim amandmanom pravo da protestvuju. A otjerani su pošto se predsjednik želio slikati kako ispred crkve drži Bibliju. To je jednostavno nerazumljivo. Ne razumijem ovog predsjednika, ne razumijem kako radi, osim po vlastitom instinktu, stavovima koji, čini se, daju pogrešne nagone. Predsjednik bi trebao voditi njegovu državu ili ako je žena, njenu državu. To je posao predsjednika, da okupi ljude, a ne da ih razdvaja. Ovaj predsjednik stalno stvara podjele i diskriminaciju, stvara neprijateljstvo i mržnju. Čovjek koji je rekao da bi podigao američku vojsku i koristio je protiv Amerikanaca. Ne znam kako da to shvatim. Mislim da će građani Amerike i nadam se da će ga njegove pristalice, savjetnici, natjerati da shvati da to nije pravi potez kojeg bi mogao povući. Da, trebali biste pozivati na mir i zakon se mora koristiti kako bi se to i sprovelo. Ali, ne biste trebali pozvati američku vojsku. Njihov posao je da štite granice države. A ako postoji konflikt, oni se moraju boriti. Nikada nije stvorena da se bori protiv Amerikanaca. Ne znam šta ovaj čovjek misli, nisam siguran odakle i od koga dobija savjete, ali to sigurno nije odgovoran savjet i nije konstruktivan, već je destruktivan.

Prije nego Vas pitam o nekim drugim američkim predsjednicima, davnim, ali i nedavnim, dopustite mi da Vam pročitam, šta je predsjednik Trump tvitao dok mi razgovaramo. Citiram: Za tri i pol godine sam uradio puno više za naše crnačko stanovništvo, nego što je Joe Biden uradio za 43 godine. On ih je zapravo poprilično unazadio sa svojim zločinom kojeg se čak i ne sjeća. Zapravo sam više uradio za Afro-Amerikance od bilo kog predsjednika u američkoj historiji. Uz moguć izuzetak jednog Republikanca, pokojnog Abrahama Lincolna. To nije čak ni blizu. Demokrate to znaju, kao i lažne vijesti, ali to odbijaju da napišu i kažu jer su sami po sebi korumpirani. Da li ste ikada išta slično čuli i imat li bilo kakav komentar?

Moj komentar je: Samo zato što on tako kaže, ne znači da je to i istina. Zapravo, većina onoga što govori i što je rekao, a i zapisano je da je do sada rekao oko 15 hiljada laži građanima Amerike. Dakle, samo zato što to kaže, ne znači i da je istina. On je u trci za mandat i oni koji se žele dobro osjećati će vjerovati da je ono ovo i uradio, čak i neki Afro-Amerikanci. Ali, to sigurno zbog toga nije istina. Smatram da sigurno postoje neke stvari koje je uradio, ali nisam siguran oko poređenja ko je šta uradio. On vodi političku kampanju. To je podloga za poltiku. A ako provjerite podatke, podaci nisu precizni. Naći ćete neke Afro-Amerikance koji će reći da ga podržavaju jer je više od ikoga uradio za crnačku zajednicu. Smatram da on razdvaja jednake prilike. Da, prije pandemije je ekonomija bila pristojna, ali dešava se to da sve ono dobro što ste uradili, moja mama je često govorila: to je kao da izmuzete kravu, a onda prolijete miljeko pa se dobro koje ste uradili ne vidi. On mora reći da je sve to uradio jer konstantno rastura stvari. Možda je učinio nešto dobro, ali onda uradi i veoma loše stvari. Na primjer, ako gledate na ona dva imenovanja u sudu, sve te imenovane sudije i nije samo on, već Republikanci uopšte. Ne volim biti pristalica, ali moram biti iskren. Republikanci u Senatu potvrđuju mnoge sudije koji čak i nisu kvalifikovani, imaju veoma konzervativne stavove, ali nisu kvalifikovani da sjede za tim klupama. Oni su veoma, veoma konzervativni. Dakle oni imenuju te nekvalifikovane osobe jer postoji sudska grupa ljudi koja preporučuje sudije i svim sudijama daju ocjene da li bi ili ne trebali biti promovisani. Većina nije ostvarila ocjene. Grupa ljudi iz zakona, ne ja, već stručnjaci za zakon kažu da li su oni kvalifikovani ili ne. Ali, on i dalje daje zavjete kako bi ove sudije mogle biti odobrene nakon što su ih predložili Republikanci. Smatram da je to problematično. To je jedna stvar koja je problematična. Postoji još mnogo toga problematičnog u vezi s onim što je predsjednik uradio. Svijet se s tim mora suočiti. Mi nismo otok. Mi smo veoma velika i bogata država, ali moramo sarađivati sa drugima u svijetu. Većina onog što predsjednik govori stvara neprijateljstvo, a ne prijateljstvo. Moramo pronaći načine da stvorimo prijatelje širom svijeta, kako bi svi mogli opstati i kako bi izgradili bolji svijet za svu Božiju djecu.

Moje pitanje je da kada poredimo bivše predsjednike, Lindona Johnsona i Nixona, sa predsjednikom Trumpom oni izgledaju puno bolje nego ranije jer sve što su uradili, imali su neke greške i dobre stvari, suočavali su se s neredima i problemima. Liderstvo u SAD sada izgleda puno gore sa ljudima u Kongresu i Senatu, ljudima u Bijeloj kući. Znamo da je predsjednik LBJ npr uradio mnogo dobrih stvari u Kongresu i Senatu u svoje vrijeme kada je sarađivao sa Vašim ocem. Možemo li uporediti Ameriku tada i Ameriku sada.

Moram reći da je za vrijeme mog oca bilo puno više dobitaka za građanska prava, koje su predsjednici Kennedy i Johnson potpisali. Predsjednik Johnson je potpisao Zakon o građanskim pravima, Zakon o pravima za glasanje, Zakon o stanovanju, sve se to za njegova vremena dogodilo. Dakle, izglasano je i potvrđeno više zakona o građanskim pravima za vrijeme predsjednika Johnosona, nego za bilo kog drugog predsjednika. Mislim da je predsjednik Nixon bio dio stvaranja seta politika za obespravljene i još nekih drugih korisnih stvari. Smatram da će historičari morati biti sudije ovog predsjednika, predsjednika Trumpa. Mogu govoriti o onome što ja lično mislim u ovom trenutku. Ipak, mišljenja sam da će historija biti sudac. Nisam siguran da će historija suditi u korist predsjednika Trumpa jer je njegov način rada uvijek bio ja pobjeđujem kada mogu podijeliti, kada mogu biti odlučujuća snaga. On ne vjeruje da kao jedinstvena snaga može biti pobjednik. Nažalost, kada je sve fokusirano na samog sebe, a ne na ono što je u najboljem interesu nacije, zajednice, naroda, onda će vam historija suditi po vašim djelima. Kako sam rekao, nisam historičar, ali rekao bih da nisam siguran da će historija suditi, nisam čak ni siguran da ga je briga, njega je jedino briga za pobjedu. Volio bih da je pokzao da ga je briga za građane Amerike. Ponekad to i kaže, ali onda djela nisu u skladu sa riječima. Moram se i dalje moliti za ovog predsjednika. Moliti da ga nešto u dubini njegove duše i srca dotakne što će dovesti do neke promjene. Ne očekujem to, ali nikada neću odustati. I na kraju, želim da ohrabrim ljude da se pokrenu, da se organizuju, da planiraju, da sačine strategiju, da se registruju i glasaju, na ovim, ali i budućim izborima.

Mnogo smo stvari vidjeli tokom američke historije. Vidjeli smo prvog predsjednika Afro-Amerikanca, gospodina Obamu. Možemo li vidjeti makar potpredsjednika iz Afro-Američke zajednice u ovo vrijeme, tokom ove borbe.

Naravno da možemo. Ne znam kakve faktore potpredsjednik Biden koristi, ali znam da ima nekoliko Afro-Američkih kandidata koji se mogu uzeti u obzir da budu u njegovom timu. Možda, ako izabere Afro-Amerikanku, kaže da će izabrati ženu, da li je to Afro-Amerikanka ne znamo, ni ja ne znam, smatram da su velike šanse da hoće. I također mislim da on zapravo može uspjeti i pobijediti pa biste onda i imali Afro-Amerikanku za potpredsjednicu. Ne mislim da je to nerealno u ovom trenutku.

Prije nego zaključim ovaj intervju s nečim što je Vaš pokojni otac rekao i prije nego Vas pitam nešto o budućnosti, dozvolite mi da Vas dovedem ovdje u BiH. Prije nekoliko godina ste posjetili Tuzlu, kako bi ste otkrili bistu Vašem ocu. Kako se sjećate BiH i kako ste se osjećali kada ste posjetili našu zemlju.

Bio sam počašćen što sam posjetio i što sam veoma toplo i dobro dočekan u zemlji. Sigurno je da ću uvijek cijeniti ljude u BiH. Sjećam se vožnje ka Tuzli, ulice Martina Luthera Kinga i biste mog oca ispred gradske vijećnice. Cijelog sam života slušao majku i druge kako pričaju o spomenicima koji su u čast oca podignuti. Ali, zapravo fizički biti tu, biti tu sa građanima BiH, građanima Tuzle, bilo je poprilično nevjerovatno iskustvo. Velika je to čast i doista sam bio počašćen što sam bio u tom okruženju. Zahvaljujem se gradonačelniku i predstavnicima grada. Definitivno jedva čekam da se vratim u tu divnu zemlju, vašu divnu zemlju, trebao bih reći.

Nadam se da ćete se vratiti i da ćemo imati priliku za još jedan intervju, lično, ne ovako udaljeni. Hajde da s ovim zaključimo intervju. Vaš pokojni otac je u svom govoru rekao: Sanjam, rekao je to i pitam Vas kao njegovog sina, nasljednika, nekog ko se danas bori nekog čiji će se nasljednik nastaviti boriti. On kaže ovako: Sanjam da će četvoro moje male djece jednoga dana živjeti u zemlji u kojoj im se neće suditi zbog boje kože, već prema njihovom karakteru. Sanjam da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa njenim guvernerom, sa čijih usana su silazile riječi kao intervencija i anuliranje rasne integracije, da će tačno tamo u Alabami jednoga dana mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama kao braći i sestrama. Ovo je Vaš otac ispred Lincoln memoriala, govorio je naciji. Kako vidite budućnost Sjedinjenih Država, i ne samo Sjedinjenih Država, već svijeta, kroz riječi Vašeg pokojnog oca, Dr. Kinga i šta možemo zamisliti da bi nam u ovoj situaciji rekao, šta bi Vama rekao dok se nalazimo u ovoj situaciji.

Moram reći da je ta vizija koju je iznio 28. Augusta 1963., koju znamo kao govor I have a dream, da su dijelovi sna postali realnost. I kako ja to prepoznajem je da kada gledate na individulano bogatstvo, pojedinci su postigli mnogo. Oni su biznismeni, glumci, sportisti koji postižu veoma mnogo iz mnogo uglova. Međutim, većini Afro-Amerikanaca i nije tako dobro, kako bi trebalo biti. Kada pogledate na prosječne prihode Amerikanaca, oni su negdje oko, prije ove pandemije, 140 hiljada dolara za prosječnu bjelačku porodicu. Prosječan prihod za Afro-Američku porodicu je negdje oko 35 do 40 hiljada dolara. Dakle, bogatstvo bijelaca puno je veće, puno veće od Afro-Američkog. Prošlo je pedeset godina. Moramo zatvoriti tu rupu, moramo pronaći način da se ona zatvori, ta finansijska rupa. Rasizam u Americi nikada nije bio veći. To pak ne znači da su većina rasisti. To znači da rasisti mogu stati i pokazati svoj rasizam. U prošlosti to ljudi ne bi uradili, ne bi htjeli. Nažalost, retorika predsjednika čini da se ti rasisti osjećaju ugodno, a ne neugodno ili da rade na promjeni. Dakle o tome moramo govoriti. Moj otac je govorio o iskorjenjavanju tri zla, a to su: zlo siromaštva, zlo rasizma i zlo militarizacije. Ja bih zamijenio militarizaciju nasiljem. Moramo se riješiti siromaštva, moramo ga smanjiti, moramo se riješiti rasizma i nasilja u našem društvu. Imaćemo puno bolje društvo kada se to dogodi. I ja radim na tome da se to i podstiče u našoj zemlji i svijetu-Iskorjenjivanje siromaštva, rasizma i nasilja. Potrebno je samo nekoliko dobrih žena i muškaraca da se donese ta promjena. I vjerujem da će jednoga dana taj san postati realnost za cijelo čovječanstvo. Mora postati realnost. Moramo naučiti iz nasilja ili ćemo se možda suočiti sa nepostojanjem. Nećemo se suočiti sa nepostojanjem, dakle kao čovječanstvo moramo naučiti iz nasilja.

Gospodine King, hvala Vam puno. Niste mogli pronaći bolji zaključak za kraj ovog intervjua, od riječi Vašeg pokojnog oca dr. Martina Luthera Kinga Juniora. Hvala još jednom. Bilo mi je zadovoljstvo i nadam se da ćemo imati priliku da ponovo razgovaramo, ali u nekim sretnijim i pozitivnijim okolnostima.

Hvala vama.

Pogledajte snimak kompletnog intervjua.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad