„Historija se ne može mijenjati, historija se ne može izbrisati“, poruka je nekadašnjeg zamjenika glavnog tužioca Tribunala za bivšu Jugoslaviju Grahama Blewitta u ekskluzivnom intervjuu za N1 u povodu 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Blewitt koji je u prvoj deceniji rada Haškog suda radio na brojnim optužnicama i slučajevima u rijetkom medijskom istupu iz svog doma u Australiji odgovara na pitanja o istrazi i podizanju optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, potrazi i borbi za njima, slučajevima Šešelj...
Rijetko govorite za medije i ovo je vjerovatno jedna od rijetkih prilika u kojoj govorite za balkanski medij. Povod je 25 godišnjica genocida u Srebrenici. Vaš rad ste započeli u ICTY-u, godinu prije nego se desila Srebrenica. Vaš bivši šef Richard Goldstone mi je nekoliko puta rekao da je Srebrenica bila jedinstven slučaj jer ste dokaze prikupljali dok se sve dešavalo. Možete li se prisjetiti tog perioda, kako je to bilo biti u ICTY-u kada je pala Srebrenica?
Bili smo veoma zauzeti istragom i prikupljanjem dokaza. Znali smo da su oči svijeta uperene u nas. Ali, svejedno smo se poprilično komotno osjećali jer smo znali da smo na pravom putu prikupljanja dokaza i znali smo da će na kraju biti suđenja. Još uvijek nas nije u tome trenutku bilo dovoljno. Ali je to tada zapravo bilo pitanje da sagledamo horor kada smo na TV-u, radiju i u novinama vidjeli izvještaje o onome što se zaista događalo u Srebrenici. Nekoliko dana smo užasnuti posmatrali dok su se muškarci i dječaci redali u toj koloni ka Tuzli. Shvatili smo da se događaju neke veoma gadne stvari. I jasno je bilo da će ovo biti fokus istraga. Mediji su navodili da je tamo glavni bio general Mladić, a znali smo da je i Karadžić uključen. Brzo smo shvatili, s obzirom na veličinu zločina koji se tada tamo dešavao, da će Srebrenica najvjerovatnije pasti. Postojale su neke vrlo ozbiljne optužnice. Kako su dani prolazili bilo nam je sve jasnije da se događa genocid. Optužnica za genocid je bila ta na koju smo se fokusirali u bilo kojem događaju. Nije bilo jasnog dokaza koji bi nam pokazao da ćemo biti uspješni u podizanju optužnice za genocid bilo gdje u bivšoj Jugoslaviji. Srebrenica je sve to promijenila. U samo nekoliko dana, ako ne i sati, smo okupili timove i dali im zadatak da odu i prikupe što je više moguće dokaza u vezi s onim što se događalo u Srebrenici. U mojim kontaktima s nevladinim organizacijama, medijima, slušajući njihovu podršku u identifikaciji odgovarajućih svjedoka, čim prije počeli smo prikupljati potrebne dokaze. Istraga je bivala sve jača i jača. Došli smo otkrića da postoje i masovne grobnice. Tako da smo okupli i forenzički tim da i tu stranu istraži. Kako su prolazili mjeseci i godine taj element istrage se pokazao izuzetno vrijednim po pitanju prikupljanja veoma jakih dokaza. Naša prva reakcija je bio šok i užas. Međutim, znajući da će nam dati dobre dokaze, koji će dovesti do vrlo ozbiljnih optužbi protiv vodstva bosanskih Srba, provodili smo istragu što je više moguće odlučnije.
Vašim timovima bile su potrebne godine i godine da glavne krivce u ovome, Karadžića i Mladića, dovedete u Hag. Koliko je bilo teško boriti se sa Srbijom i Republikom Srpskom i svim drugim političkim elementima koji su u sve ovo bili uključeni, da ih se dovede pred sud i osudi pred sudijama?
VEZANE VIJESTI
Bilo je veoma teško. Da bi se nosili s bosanskim Srbima kako je vrijeme prolazilo imali smo sve više saradnje. Novi politički lideri, jednom kada Karadžić više nije bio na vlasti, bili su veza u obimu saradnje koju tribunalu mogu osigurati. Milošević u Beogradu je sve to kontrolisao. Da, postigli jesmo neki napredak s bosanskim Srbima, ali ne dovoljno. U Beogradu smo tražili što god smo mogli. Ali, reći da smo imali punu i dobru saradnju nije bilo tačno. Ipak, nastavili smo insistirati i znali smo da će se na kraju desiti nešto što će glavne krivce dovesti pred sud. I Karadžića i Mladića je štitila Srbija, Beograd. Ipak, na kraju smo uspjeli otkriti gdje se nalaze sa dobrim istraživačkim radom, sarađujući sa istražnim ekipama iz različitih zemalja. Na kraju smo uspjeli otkriti gdje su i onda su, kao što znate, uhapšeni i predati tribunalu. Suđeno im je, presuđeno i kažnjeni su. Uvijek sam vjerovao da će prije ili kasnije biti dovedeni pred tribunal kako bi im se sudilo. Od početka rada tribunala sam uvijek vjerovao i bio optimističan da će to biti uspješna vježba. Naravno, to je nešto na šta sam ponosan što sam bio uključen.
Postoji mnogo priče o Vašoj bivšoj šefici Karli Del Ponte i transkriptima u Beogradu, svim stvarima koje su se dešavale. Možete li nam reći šta se dešavalo iza zatvorenih vrata tih dana, kada ste pokušavali dobiti sve te dokumente kao što je transkript vrhovnog vojnog vijeća i sveg ostalog što je bilo povezano s događajima u Srebrenici, ali ne samo u Srebrenici već i generalno šta se dešavalo na Zapadnom Balkanu?
Bio je to nastavak onoga što smo već radili sve vrijeme, prikupljali sve moguće dokaze. Naravno, kada je u pitanju procesuiranje Miloševića, dokazi zajedno sa tajnim dokumentima, visokih srbijanskih zvaničnika koji su znali kakva je realnost i šta je Milošević radio. Jednom kada više nije imao političku moć, kada je izgubio izbore, onda su se strane počele mijenjati i ljudi su tada bili spremni sa nama da razgovaraju. Vlasti su više bile otvorene za saradnju, kao i da nam daju veoma važne informacije. Del Ponteova je, zajedno sa dva bivša tužioca- Richardom Goldstoneom i Louise Arbour, bila fokusirana na samo jednu stvar, a to je da se glavni krvici dovedu pred lice pravde. Bilo je šteta što se moj dobar odnos s Goldstoneom i Albertom nije preslikao na onaj s Del Ponteovom. Naš odnos je neko vrijeme bio dobar, ali se na kraju počeo urušavati. Ona je pokušavala ići linijom manje otpora. Pošto to nisam mogao trpiti, radio sam što sam mogao da bi se istraga neometano odvijala. U neku ruku sam pokušao zaštititi neke više zvaničnike od nekih akcija DelPonteove.
Na Balkanu postoje mnogi koji pokušavaju negirati da se genocid u Srebrenici desio. Neke zemlje kao što je recimo Rusija čak su i pokušale zaštiti one koje neigraju da se desio genocid u Srebrenici, kroz tu rezoluciju 2015-te u Vijeću sigurnosti UN-a. Na osnovu Vašeg znanja, rada, razumijevanja presuda u svim tim slučajevima, da li je moguće negirati da se u Srebrenici dogodio genocid?
To je jedan od pozitivnih rezultata tribunala jer bi mnogi koji žele promijeniti historiju, negirali tu istu historiju. Ali, sada postoje javni dokazi sa suđenja i svih žalbi tribunala. Tako da će u budućnosti biti veoma teško onima koji negiraju da uspiju. Negirao se i holokaust nakon Drugog svjetskog rata. Uz slobodu govora ti će ljudi uvijek svoje stavove gurati. Ali, svako ko proučava predmet i dođe do iskrenog zaključka, nikada ne bi mogao negirati da se desio genocid u Srebrenici ili da su se desile bilo koje druge tragedije u bivšoj Jugoslaviji. Tu su dakle, podaci u transkriptima, podaci suđenja i žalbi ICTVY-a. To je tu zbog historije i ne može biti izbrisano. Iako je razočaravajuće čuti sva ta negiranja, bez obzira na motive, oni znaju, vjerujem, da govore laži.
Pogledajte snimak kompletnog razgovora.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
