Dan podrške žrtvama torture Bosna i Hercegovina dočekuje bez tačnih podataka o broju logoraša, ali i bez zakona koji bi ih štitio.
Osam mjeseci i 10 dana proveo je Alija Kustura u logoru Šljivovica na Zlatiboru. Ni dani nakon toga nisu bili lakši.
“Bilo je veoma teško. Bilo je trenutaka težih nego u samom logoru, ono kad se ovamo stiglo. Ono nigdje ništa, tamo-vamo. nemate smještaja, ne znate kud ćete”, kaže Kustura.
Danas, nema torture, ali borba za egzistenciju još traje.
PROČITAJTE JOŠ
“Dobio sam pomoći od naroda i od porodice. Dobio sam pomoć od nekih stranaka, ali to je nikakva pomoć”, smatra.
Sličnu sudbinu dijeli i Naila Krvavac. Njen suprug proveo je tri mjeseca u logoru. Krvavac kaže da je preminuo od posljedica fizičke torture. Mnogo toga nedostaje, ali želja je, ipak, samo jedna.
“Da mi sina zaposle, jer njemu godine prolaze, a on bez staža, bez posla, majka ga hrani od njegove penzije 450 maraka”, tvdri Krvavac.
Ni 20 godina poslije rata Bosna i Hercegovina nema zakon o zaštiti žrtava torture, koji bi žrtvama i članovima njihovih porodica obezbijedio dostojanstven život.
“Mi 20 godina čekamo na zakonsko regulisanje prava žrtava torture. 20 godina parlament šuti. Nadamo se da ćemo iduće godine imati donešen zakon o pravima žrtava torture”, navodi predsjednik saveza logoraša BiH, Jasmin Mešković.
Nakon četiri neuspjela pokušaja donošenja zakona Zajednička komisija za ljudska prava i izbjeglice Parlamentarne skupštine za pristup rješavanju pitanja žrtava torture.
Žrtve čekaju svoja prava, a danas postavljena statua podsjeća na njihova stradanja i vapaje za pomoć.
