Saša Hidić, rođen 1964. godine u Podgorici, jedna je od 136 žrtava genocida u Srebrenici koje će u subotu, 11. jula, biti ukopane u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari.
Saša će, pored Rudolfa Hrena, biti drugi nemusliman koji će biti ukopan u Potočarima. On je jedno od četvero djece Leposlave i Ćamila. O Saši, njegovim roditeljima, ali i tužnoj sudbini pričao je Sašin amidžić Midhat Hidić.
VEZANa VIJEST
Leposlava i Ćamil su se upoznali u Podgorici gdje je Ćamil bio na služenju vojnog roka. Zaljubili su se, ali se Ćamil morao vratiti u Tuzlu gdje je bio kod amidže jer nije imao roditelje. Rodom je bio iz Srebrenice. Međutim, nedugo nakon što se vratio u Tuzlu, odlučio je da se vrati u Podgoricu i oženi Leposlavu.
Roditelji se upoznali u Podgorici
“Ćamil je kratko nakon odsluženja vojnog roka otišao ponovo u Podgoricu i Leposlavu doveo u Tuzlu. Tada je živio kod mojih roditelja jer su on i brat bili bez roditelja. Tako da su jedno vrijeme bili kod nas, pa su se onda vratili u Podgoricu. Nakon što su izrodili četvero djece došlo je do razilaženja. Pošto je Ćamilu bilo porijeklo iz okoline Srebrenice, vratio se tamo”, ispričao je Hidić.
Troje djece je ostalo sa majkom, a Sašu je više vuklo da bude sa ocem.
“Bili su slični, karakteri su im bili isti. Saša je više vremena provodio sa ocem. Više je bio sa ocem nego sa majkom”, kazao je Hidić. Ćamil se u Srebrenici ponovo oženio, također sa pravoslavkom, dobio još dvije kćerke, Ajku i Sašku.
Rat je Sašu zadesio u Srebrenici i ostao je tamo. Oženio se Eminom i dobio kćerku Arnelu.
“Njegov brak je ratni brak. Koliko znam, kćerka mu je rođena 1995. godine. To je bio jedan od ratnih brakova, ljubav se desila u okruženju, blokadi i svim patnjama. Mogu samo pretpostaviti kakve se emocije rađaju u takvim situacijama. Iz tog braka se rodila kćerka”, ispričao je Hidić.
Ubijen u Pilici 1995.
Kako je saznao, Saša je ubijen 12. jula 1995. godine.
“Odveli su ga u Pilicu i tamo je nađena većina kostiju u primarnoj grobnici. Nakon toga, manji dio kostiju je nađen u sekundarnoj grobnici u Kamenici. Prvo su našli šake, podlaktice. Pošto su mu dvije sestre i maćeha u Njemačkoj, onda sam ja bio jedini od krvnih srodnika i dao sam krv za DNK analizu”, pojasnio je Hidić.
Kako kaže, bilo im je lakše kontaktirati njega u Tuzli ukoliko ima nekih novosti.
“Oni su me obavještali kada su pronalazili kosti. Danas fali dio trupa, ali je kćerka, pošto ona odlučuje o tome, odlučila da se ove godine ukopa u Potočarima. Što se tiče vjere, ne mogu reći da je naginjao ni na jednu ni na drugu stranu. Sticajem okolnosti se zadesio u Srebrenici kada je rat počeo i normalno je da je bio uz oca”, ispričao je Hidić.
Sašin otac Ćamil je sa hiljadama Srebreničana prešao kroz šume do slobodne teritorije – Tuzle.
“Rahmetli amidža je došao nakon mjesec dana pješke iz Srebrenice. Nakon toga je otišao kod supruge u Njemačku, ali tamo nije mogao jer je bio jako bolestan. Vratio se ovamo i pokušao živjeti, ali kratko nakon toga je preselio i sahranjen je u Tuzli”, ispričao je Hidić.
Leposlava je živjela u Podgorici i ona je umrla prije sedam, osam godina.
Majka dolazila kad su pronađene kosti
“Znala je šta joj se dogodilo sa sinom. Dolazila je, bila je ovdje. Znale su da je strijeljan u Srebrenici i iščekivale su momenat kada će se sahraniti”, podsjetio je Hidić.
Sašine sestre će doći na sahranu.
“Kontakti se nisu prekidali ni u ratu ni nakon rata. To su zaista divni ljudi”, naglasio je Hidić.
Kako kaže, kada je Leposlava dolazila nakon saznanja da su pronađene neke kosti njenog sina, bila je utučena kao i svaka majka.
“Izgubila je sina. Koliko je njoj bilo važno na koji način ga je izgubila, to ja ne mogu govoriti, ali kako može biti majci koja izgubi dijete. Majka je majka kako god da se zvala”, poručio je Hidić.
