Trenutak za mrzitelje: Pokušaj Vasića da zasjeni zlato

Vijesti 17. aug 201515:19 > 15:35
FIBA

Sportski uspjeh bh. predstavnika uvijek donese radost i ujedini sve stanovnike BiH. To je postalo uobičajeno. Uspjesi su ono što, kako se često kaže, napaćeni narod BiH na trenutak učini jedinstvenim i ponosnim.

Kroz sve ove godine samo su sportisti i umjetnici osvjetlali obraz nacije u svijetu i ponosno nosili svoju zastavu na svim kontinentima. Nikada je nisu brukali. I kada su gubili, činili su to dostojanstveno. Pobjeđivali i gubili, krvarili i plakali, nekada od sreće, nekada od tuge. Sve za BiH.

Fudbaleri, košarkaši, rukometaši, momci u sjedećoj odbojci, atletičari i članovi ostalih sportskih kolektiva su najbolji ambasadori BiH. Toliko puta rečeno, toliko puta dokazano.

Tako je i sinoć nacija bila na nogama, slavilo se na bh. ulicama, a slavit će se i večeras kada mladi košarkaši, okićeni zlatom, slete na tlo svoje države Bosne i Hercegovine. BiH je u prethodnim danima centar Evrope.

Kakva slučajnost, da u danima kada se održava Sarajevo Film Festival, naši zlatni momci postanu prvaci Evrope. BiH je danas epicentar sportske i kulturne Evrope. Nekome je to teško podnijeti.

Sinoć su gosti SFF-a iz svih dijelova naše zemlje, regiona, Evrope i svijeta uživali na sarajevskim ulicama slaveći zajedno sa Bosancima i Hercegovcima. Oni će biti tu i večeras kada se zlatni momci popnu na balkon iznad Vječne vatre.

U moru sreće i radosti u BiH uvijek postoje osobe koje se trude minimizirati uspjeh koji naciju ujedinjuje, zadojene i vezane okovima nacionalizma, rasizma i šovinizma koje čekaju svoj trenutak.

Tako je bloger Rajko Vasić, bivši sekretar SNSD-a i jedan od najpovjerljivijih predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, iskoristio sinoćnji historijski uspjeh košarkaša BiH za svoj trenutak.

Kada je cijela Evropa gledala zlato na dresovima Bosne i Hercegovine i golobrade mladiće kako slave, zajedno sa reprezentativcima Srbije i Crne Gore, svojim kolegama i prijateljima, izvjesni Vasić je na Twitteru poručio: “Srbi i Hrvati ne trebaju da igraju nigdje i nikad za BiH. Jer BiH, Sarajevska BiH, ništa nije učinila za njih. Sramotno je koristiti djecu.”

Sigurno je gospodina Vasića zaboljelo što je Njegoš Sikiraš sa Pala ogrnut zastavom BiH, što je osvojio zlato sa svojim prijateljima Bošnjacima i Hrvatima i što je postao prvak Evrope, zauvijek upisan u historiju svoje države.

Sigurno ga boli što će Njegoša Sikiraša, Lazara Mutića, Vedrana Mirkovića, Aljošu Jankovića, Srđana Kočića, Nikolu Đakovića, Džanana Musu, Sanija Čamparu, Emira Čerkezovića, Amara Barukćiju, Adija Alikadića i Timura Ovčinu, predvođenih Josipom Pandžom i ostatkom stručnog štaba i kolektiva slaviti u cijeloj BiH, a i šire. Slavili su ih i sinoć. I u Srbiji i u Hrvatskoj, ali i u cijelom regionu.

Bloger Vasić podržava i stav da: “Svakom Srbijancu koji navija za BiH želim Sirijca/migranta za zeta……amin“.

Zlatne momke slave svi. Niko ih ne pita za ime i prezime, a ne pitaju se ni oni sami međusobno. Da se pitaju ne bi bili zlatni. Bili bi nebitni, izvirivali bi iz rupica, pljuvali bi jalovo, kao Rajko Vasić, tviteraš.

Poručuje Vasić i da: “Ne treba podgrijavati vještačke iluzije, ni BiH, ni mladim sportistima. Što su iluzije slađe, raspadi i ratovi su teži.”

Sve naše zlatne momke je ujedinila i skupila Bosna i Hercegovina, a oni su njoj dali zlato. Dali su ga svim normalnim građanima i građankama BiH. I zlato će dolaziti u BiH, a ko će ga nositi, Njegoš, Džanan ili Aljoša, nikome nije ni bitno. Osim Vasiću i sličnima.

FIBA