U Temi jutra govorili smo o puštanju Momira Nikolića na slobodu iz haaškog zatvora. Naša gošća bila je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, koja je kazala da osuđene ratne zločine ne treba puštati ranije na slobodu nego ih pustiti da svoju kaznu odleže.

Momir Nikolić, bivši oficir Vojske Republike Srpske, osuđen za ubistva i deportacije Srebreničana, prijevremeno je pušten na slobodu. Tu odluku je Haški tribunal duže od godinu i po držao u tajnosti.

“Tribunal u Haagu ima svoja pravila. Nakon dvije trećine kazne svi zatvorenici podnose zahtjev za pomilovanjem, koji im se odobri. Nikolić je bio saradnik Tribunala, priznao je odgovornost što je smatrano olakšanjem. Bio je osuđen na 27 godina prvobitno, da bi mu kazna bila smanjena na 20, a odslužio je samo 12”, kazala je u uvodu.

Istakla je da Tribunal u Haagu osnovan 1993. godine i da je tada obećano žrtvama da će se njihov glas čuti, i da će biti na prvom mjestu. Smatra da je taj Sud zapravo uzrkovao dosta razočarenja žrtvama, uz poštovanje prema svim presudama koje su izrekli do sada.

Memišević smatra da ovo što se trenutno događa je daleko od “pomirenja” što je postalo floskula u posljednje vrijeme. Riječ povjerenje je puno bitnija, jer se do njega teže dolazi. “Trebaju proći godine da se stekne, a gubimo ga prema Tribunalu u Haagu”, kazala je.

Mišljenja je i da imamo stalni rat oko interpretacije onoga što se dogodilo. Šešelj je vraćem u Srbiju, i da bez intervencije Međunarodne zajednice neće uopće otići nazad.

“Godinama je vrijeđao Tribunal i pravio paradu i teratar. Obožava medijsku pažnju, a slično radi i Karadžić”, kazala je Memišević.

“Zapad ne želi da se miješa jer bi se napravila velika bura. To je greška Tribunala. Srbija je sada miljenik Zapada i Evrope, a Vučić i narodnjaci su mirotvorci”, rekla je.

Nada se da će suđenja Mladiću i Karadžiću biti privedena kraju, te da neće dočekati sudbinu Slobodana Miloševića koji je umro u zatvorskoj ćeliji prije izricanja presude.

Na kraju, bez obzira na sve kritike istakla je značaj Tribunala u Haagu, jer da nije njega, zločinci bi se i dan danas slobodno kretali, činjenice o zločinima se ne bi znale, ali dodala je da procesi moraju ići dosta brže.