Na beogradskoj tribini održanoj povodom 20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma rečeno je da je u momentu potpisivanja, ovaj sporazum donio svima prestanak rata u Bosni i Hercegovini, te da iz tog razloga nije bio nametnut, već je bio odraz želje sve tri strane.
Profesor Nenad Kecmanović rekao je da je i prije potpisivanja Dejtona bilo pokušaja da se sklopi neki dogovor, ali da se uvijek dešavalo da je jedna ili dvije strane bila nezadovoljna.
”Dejton su potpisali svi. Sama činjenica da su ranije svi mogli da odbiju i odbijali su i nije došlo do sporazuma, a da su Dejton svi potpisali ukazuje na to da to nije bilo nametnuto, već da su svi to iskreno prihvatili”, naveo je Kecmanović i dodao da mu navodi da je Izetbegović to uslovno prihvatio djeluju neuvjerljivo.
On je dodao da je prema njegovom mišljenju uspjeh Dejtona u tome ”što je podijelio zadovoljstva i nezadovoljstva sve tri strane”.
PROČITAJTE JOŠ
”Svi mi smo dobili mir, koji je u tadašnje vrijeme, nakon tri i po godine surovog i teškog rata, svima bio prijeko potreban. Ono što je sam Dejton, kao dokument ponudio, jeste kombinacija mehanizama, koji su garantovali sve tri strane ono što im je bilo najbitnije. Srbi su dobili Republiku Srpsku, Hrvati kantone, a Bošnjaci cjelovitu BiH, sa mogućnošću povratka multietničnosti koja je postojala u BiH prije rata”, rekao je Srećko Latal, urednik BIRN-a za BiH.
Pisac i novinar Muharem Bazdulj naveo je da bez obzira što je Dejton doveo do kraja rata, on se ne može sagledavati izvan konteksta raspada bivše Jugoslavije te rata u Hrvatskoj.
”Često se zaboravlja da je u Dejtonu dogovorena i mirna reintegracija hrvatskog podunavlja i Hrvati su dobili kantone. Hrvati su danas nezadovoljni samo kantonima, ali prečesto zaboravljaju da je to bio čitav paket, da je Tuđmanu više bilo stalo da vrati Vukovar, nego da eventualno dobije entitet za Hrvate”, rekao je Bazdulj.
On je dodao da je drugi važan momenat dogovoren Dejtonom teritorijalna podjela, odnosno teritorijalna razmjena te da odnos procenata 51:49 ”nije pao sa neba, već je bio posljedica razvoja pregovora kroz praktično trajanje celog rata”.
Navodeći da su „u momentu potpisivanja Srbi bili najnezadovoljniji, a Bošnjaci najzadovoljniji“, Bazdulj je rekao:
”Kako se stvar mijenjala, danas imate potpuno drugu ideju i to ne samo danas, već u posljednjih deset godina, da sa bošnjačke strane dolaze teze da Dejton mora da se mijenja, a sa srpske strane dolazi do neke vrste zaklinjanja u Dejton.”
Za jedan od bitnijih nedostataka Dejtonskog sporazuma, kako su se složili govornici na tribini, izdvojen je ugrađeni Vašingtonski sporazum, u kojem je stajalo i da će Federacija BiH ući u konfederaciju sa Hrvatskom te da je u današnjoj implementaciji problem i ”politizacija BiH društva”, odnosno to što su stranke bez političkih ideologija, već su nacionalne.
Govoreći o uticaju Srbije i Hrvatske na BiH, Bazdulj je naveo da je on veliki te da se ogleda kroz dvojna državljanstva Hrvata iz Bosne, jer se mnogi i iseljavaju i odlaze da žive u Hrvatskoj, dok se upliv Srbije ogleda u podršci vlastima u Republici Srpskoj, koja je bila veća za vreme Borisa Tadića, nego što je slučaj sa Aleksandrom Vučićem, koji bez obzira što deluje da mu je SDS bliži, nije hteo javno da stane iza neke stranke.
Navodeći da su međunarodna zajednica i Visoki predstavnik u BiH imali ulogu neutralnog posmatrača, sudije do 2002. godine, Srećko Latal je rekao da je od tada, ”agresivnim uplivom međunarodne zajednice i visokih predstavnika izgubljena prilika za sistemsko sjedinjenje BiH” te da su ponovo svi krenuli na svoju stranu.
”S jedne strane, međunarodna zajednica je pomogla BiH da dosegne jedan bolji nivo puno brže i možda malo lakše, međutim posle toga je doprinijela totalnom gubljenju unutrašnjeg koncepta BiH”, rekao je Latal.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
