U četvrtak, 3. decembra, u Tuzli i Lukavcu, su zabilježene vrlo visoke koncentraciji lebdećih čestica PM2,5 da je lndeks kvaliteta zraka, izračunat po metodologiji Agencije za zaštitu okoliša SAD, prešao 300 - prag kritične vrijednosti, saopćeno je iz UG "Eko akcija".
Iz ovog Udruženja navode izuzetno kritično zagađenje u Tuzli i Lukavcu i u nešto manjoj mjeri i Zenici i Sarajevu, prisutno je već nekoliko dana. U nastavku u cjelosti prenosimo saopćenje “Eko akcije”.
“U mnogim zemljama svijeta takvo stanje se odavno tretira kao izuzetno opasno po zdravlje svih nastanjenih u zagađenom području.
Vlasti trenutno reaguju izdavanjem preporuka: najugroženije kategorije stanovništva – trudnice, srčani bolesnici, svi sa respiratornim problemima, djeca i stari, treba da ostanu u zatvorenom prostoru; svi ostali treba da izbjegavaju bilo kakve fizičke napore tokom boravka vani.
Preporuke se smatraju tek prvom, hitnom mjerom za kojom mora uslijediti odlučna i opsežnija akcija vlasti. Tako je prije nekoliko dana u Pekingu, glavnom gradu Kine, proglašena uzbuna najvećeg stepena, nakon što je indeks kvaliteta zraka dostigao vrijednosti od preko 300. Sve škole bile su zatvorene, prestale su sa radom mnoge tvornice, milionima vozila je zabranjen promet, timovi inspektora su izašli na teren da dodatno provjere štetne emisije iz termoelektrana i čeličana itd.
Naše nadležne institucije, međutim, ne poduzimaju apsolutno ništa da efikasno pokušaju smanjiti emisiju zagađenja u zagađenim gradovima ili da barem obavijeste stanovništvo kako da se ponaša dok traje ovako dramatična situacija.
Zvanični izvještaj nadležnog kantonalnog ministarstva za Lukavac 3.,13. i 14. decembra je glasio: Prva kategorija kvaliteta zraka – čist ili neznatno zagađen zrak, dok u Sarajevu nadležne institucije donose kozmetičke “interventne” mjere, uz pokrivanje usta šalom kao zvanični savjet stanovništvu kako da se zaštiti od zagađenja!?
Potpuno ignorisanje ovog problema mora prestati, kao i zaklanjanje iza navodne socijalne opravdanosti korištenja starih auta i lošeg ogrjeva. Ako smo bačeni natrag u šezdesete godine prošlog vijeka u pogledu javnog prevoza i grijanja, jasno je ko je za to
kriv i u čijim rukama je rješenje problema.
Odgovornost za nečinjenje i nedonošenje učinkovitih interventnih mjera, a zatim i kratkoročnih i dugoročnih mjera na smanjenju emisija zagađenja, prvenstveno je na ministarstvima okoliša, kantonalnim i federalnom, a zatim i na samim vladama.
Zdravlje i životi stotina hiljada stanovnika zagađenih gradova direktno su ugroženi, jer mnogi očito ili ne žele ili ne znaju da rade posao koji im je povjeren. Svi računi za posljedice ovog zagađenja, moraju biti isporučeni prvenstveno njima.
Napominjemo vlasti da ti računi mogu doći i u formi krivičnih prijava protiv nadležnih, i to za veoma teška krivična djela, s obzirom da ovakvo zagađenje može imati smrtonosne posljedice po ugrožene kategorije stanovništva.”
