O napadima na novinare, konkretno jučerašnjem koji se desio u mjestu Draževina kraj Višegrada, gdje je napadnuta ekipa N1 i FTV-a govorili smo i u Novom danu.
Gošće u sarajevskom studiju su bile Adisa Ibrahimović, napadnuta novinarka N1, Elma Kazagić, urednica FTV-a koja je također napadnuta jučer u istom mjestu, Broka Rudić iz Udruženja bh. novinari, te Siniša Vukelić koji se javio iz Banjaluke, predsjednik Kluba novinara u tom gradu.
“Tableta za smirenje sinoć i nekoliko sati sna. Koliko sam bila u stanju da pročitam – reakcije su običnih ljudi, kolega, prijatelja…zahvaljujem se dobrim ljudima u svakom slučaju”, kazala je Adisa Ibrahimović, reporterka N1, koja je jučer sa snimateljem Alenom Skorupanom napadnuta u Draževini.
Ispričala je da su ona i kolega tek jučer u povratku shvatili šta se sve moglo desiti.
“Počeli smo prepričavati i praviti scenarije, kako se moglo završiti. Prošli smo bez težih fizičkih povreda, iako nas je šok počeo sustizati. Obratila sam se liječniku jer sam počela da mucam, nisam mogla govoriti”, kazala je.
Elma Kazagić sa FTV-a također je imala nemile scene sa svojim snimateljem na okupljanju Ravnogorskog četničkog pokreta u Draževini.
“Najporaznije je to što se sve dešava u 2016. godini. Godinama pratim te stvari, godinama se stvara fama oko svega toga. To je suštinsko – 21. vijek. Imamo pravo da idemo da izvještavamo, a jučer je bila demonstracija sile, fašistoidne ideje koje nas vraćaju u prošlost”, kaže Kazagić.
To se sve dešavalo u gradu gdje je nestalo 3.000 ljudi, stradalo je više od 210 djece – u takvom gradu, takva okupljanja, ističe Kazagić – da se dese napadi na novinarske ekipe.
“Mi to sve srećom uspijemo snimiti, ali to je sve namjenski i planski urađeno. Dođe vam neko s leđa i bace vas u četnički pokret”, kazala je.
“Vidjeli smo organizovane ekipe, autobuse iz brojnih srbijanskih gradova, s Kosova – bilo je i državnih institucija tamo. Ne mogu da se okrenem jer su me gurali u masu, nisam znala ni gdje mi je snimatelj. Vodili su me pred nekog vojvodu, koji liči na običnog seljaka iz okoline koji baštini niske ideje. To su paravojone formacije, a neko treba da reaguje kada u jednu državu unosite tolike uniforme”, kazala je Kazagić, dodavši: “Ja sam dijete s Drine. Ne interesuje me kako se ko zove, ali me interesuje da mi ne daju da radim”.
Rekla je da su pojedinci već u 10, pola 11 ujutro bili pripiti, neki su bili trijezni: “Ružno je to. Došli smo da radimo, a ne da se neko iživljava nad nama”.
Borka Rudić ispred Udruženja BH novinari kazala je da napad nije iznenađenje.
“Ova država nikada nije sankcionisala napadačae na novinare. Udruženje podnosi tužbe koje tužilaštvo odbaci, a ovi slučajevi se nikada ne istražuju”, kaže.
Istakla je da ovo nije napad na dvije novinarske ekipe nego na čitavu profesiju, zajednicu i društvo. “Policija je ovo morala procijeniti kao događaj visokog rizika, a komandant policije Višegrada kazao je da nije bilo incidenata na skupu”, dodaje.
“Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo, odnosno tužitelj nije našao elemente krivične odgovornosti. To treba staviti u društveni kontekst. U BiH je normalno da pripadnici Ravnogorskog pokreta, čiji su pripadnici fašistoidne ideologije, dobiju odobrenje za skup”, pojašnjava Rudić.
Kako to funkcioniše u drugim zemljama: “U Francuskoj recimo, to nije sloboda mišljenja – neko delikt, koji se karakteriše kao uvreda kolektivnog pamćenja”.
“Takvi se kod nas okupljaju, napadaju novinare – mi ćemo insistirati da se počinitelji kazne, kao i oni koji su odobrili skup”, kazala je Rudić.
Na zadatke ići sa pancirima i obezbjeđenjem
Siniša Vukelić iz Banjaluke kazao je da je čin nadomak Višegrada za svaku osudu, te poziva sve da to i urade.
“Smatramo da je ovo događaj oko kojeg se medijska zajednica treba solidarisati i da provede istragu o slučaju. Ovo je jedan u nizu napada na novinare. Mi smo reagovali i ranije…ali najveći strah je da je ovo nastavak ili rezultat stanja u društvu i kampanje koja se vodi do političara. Napadi na novinare postaju općeprihvaćeni”, kazao je Vukelić.
@saki_bl @LjiljanaAJB gađali su i predsjednika Vlade Republike Srbije, pa nikom ništa…
— Bajić Vanja (@bavanja) March 13, 2016
“Znam koliko je teško kolegici. Znam koliki je to strah. Zabrinjava me što su neki narodni poslanici na društvenim mrežama kazali da ne vide ništa čudno što je novinar napadnut. Narodni poslanik SNSD-a otvoreno podržava napad na novinare. To treba osuditi i jasno reći da nećemo podržavati takva mišljenja, nego ćemo podržati kolege i solidarisati se s njima”, kaže Vukelić.
@saki_bl @LjiljanaAJB vi novinari ste stalno nekakve žrtve… #nekontam
— Bajić Vanja (@bavanja) March 13, 2016
U Italiji recimo, napadi na novinare se osuđuju jednako kao i na policiju, tužitelje, sud i slično.
@NedeljkoPandza @AleksandraPand @saki_bl @LjiljanaAJB (1/2) Ne opravdavam napad, ali se veća važnost daje kada je novinar u pitanju,…
— Bajić Vanja (@bavanja) March 13, 2016
“Klub novinara Banjaluka insistira na izmjeni zakona RS. Tražimo unošenje male izmjene, koja mnogo znači – a ta je da je napad na novinara napad na službeno lice. Tada bi reakcija bila brža, procesuiranje bi trajalo kraće, a kazne za počinitelje veće. To bi uozbiljilo medijsku scenu, a takav zakon treba donijeti na nivou BiH”, dodao je predsjednik Kluba novinara Banjaluka.
Novinari danas, ističe, na zadatke moraju ići sa pancirnim prslucima i obezbjeđenjem da bi izvještavali.
Borka Rudić istakla je da je prije četiri ili pet godina pokrenuta inicijativa, gdje su imali prijedlog amandmana u Parlamentu FBiH, koji je odbijen uz obrazloženje da “novinari nisu medvjedi koji se moraju štititi”.
Postaje opasno biti novinar u BiH, dodaje Rudić.
“Po svjetskim statistikama kotiramo visoko, jer nismo imali novinare ubijene na radnom zadatku. Pitanje je dana kada će se to desiti”, priča Rudić.
Smatra i to da političari koji podrže napade na novinare daju signal običnim građanima, jer “ako političar napada novinare, onda to nailazi na odobravanje – ako oni mogu, što ne bi i građani”.
Stav Elme Kazagić je da je van pameti da neko proživljava ovo što se jučer desilo nadomak Višegrada.
“Šta treba da se dogodi? Da neko bude ranjen, dotučen pa da se odreagira. Možda je ovo dobra prilika da se naredne godine obiđe Višegrad 13. marta. Da li možda tamo ima ratnih zločinaca? Ako ja kao novinar prepoznajem te ljude, možda bi to i istražitelji trebali”, kaže.
Adisa Ibrahimović je prepričala i scenu iz policijske stanice u Višegradu: “Vi novinari ste zaštićeni više nego mi policajci. Kada se vama nešto desi, digne se država”, kazala je u Novom danu.
Borka Rudić je kazala da je u državnom Parlamentu pokrenuta inicijativa 2011. godine kojom bi se spriječila ovakva okupljanja. Zakon nije prošao radi zastupnika SNSD-a, a BiH stalno dobija upozorenja iz vijeća Evrope da mora donijeti zakon o ovakvim okupljanjima.
“Predali smo aplikaciju EU, a novinarske ekipe moraju problematizirati ovo pitanje”, kaže.
Ko je kriv za napad, kod koga je sada “loptica”
Da li BiH može biti krediblna članica EU ako dozvoljava okupljanje fašista, koja podržavaju političari – odnosno smatraju da je to OK, pita se Rudić.
Kazagić je kazala da se ekipa FTV-a najavila, iako nije trebala – jer je javni skup u pitanju.
“Sada je sasvim jasno zašto tamo živi samo 560 povratnika i kako je tim ljudima”, izjavila je u Novom danu na N1.
Na kome je sada loptica, je pitanje na koje je odgovorio Siniša Vukelić: “U RS je prošle godine donesen skandalozan zakon o javnom redu i miru. Udruženja i ambasade su bile protiv zakona koji uvodi cenzuru na internet, ali i javna okupljanja. Ipak je stupio na snagu. Potrebno je pokrenuti istrage protiv organizatora, koji je odužan obezbijediti javni red i mir. Dužan je uskladiti da skup prođe bez problema i incidenata. Da li je neko od policije kriv”, pita se.
“Kako je moguće da izvjeste da je sve prošlo bez problema, a kasnije jave da je napadač uhapšen. Možemo očekivati samo nastavak napada i težu situaciju u kojoj će novinari raditi u ovoj državi”, pojašnjava.
Adisa Ibrahimović je kazala da je njoj pravi problem nastupio nakon pada adrenalina. Po dešavanju, smatrala je da je bitno poslati materijal i informaciju. Javljala se telefonom u program N1, gdje je pričala pod stresom dok je kolega snimatelj slao materijal.
Alema Kazagić kazala je da ju je sin dočekao s ružama kući, i da su joj to stvari, uz podršku kolega i prijatelja, koje je vode dalje.
“Adisu sam zvala, da vidim kako je – to je ta novinarska solidarnost. Kada je država u pitanju, mislim da kroz novinarstvo i dobre ljude – ove države ima”, kazala je na koncu Novog dana.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.