Domovina iznad prava - to je u najkraćem poruka desetominutnog videa s predsjednikom Studentskog parlamenta Sarajevskog univerziteta u glavnoj ulozi, koji potpisuju SPUS i Udruženje studenata Pravnog fakulteta.
Marinu Veličković, magistricu međunarodnog prava, video je ostavio sa nekolicinom pitanja, a njen tekst objavljen u Školegijumu prenosimo u cijelosti…
“Studenti i studentice Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu su na YouTube-u postavili_e video poruku Vojislavu Šešelju. Iz opisa videa se može zaključiti da je poruka potaknuta izricanjem oslobađajuće presude 31. marta 2016. godine. Video potpisuju SPUS i Udruženje studenata prava Pravnog fakulteta u Sarajevu, te njime žele poručiti kako su Sarajevo i Pravni fakultet nadživjeli njega i njegove ideje, te da se na njemu sada odgaja nova generacija patriota BiH, koja je spremna u svakome momentu biti na dispoziciji svojoj domovini, a da on, ma koliko ga uspomene vezale za PFSA, tu više ne može proći, a kamoli ući. U opisu videa se dalje navodi da je urađen za 10 minuta, bez scenarija i iz prvoga snimanja, jer za zlotvore nemamo više vremena ;).
pročitajte još
Video počinje snimkom predsjednika Studentskog parlamenta koji konstatuje da presuda nije bila prvoaprilska šala, te da za takve kao što je Šešelj na ovom svijetu nema pravde. Snimanje se onda nastavlja unutar zgrade fakulteta. Prikazuje se čas Ustavnog prava, koji studenti (studentice su fizički prisutne u videu, ali u jezičkoj formi odsutne) pohađaju da bi gradili Bosnu i Hercegovinu, nakon čega svi studenti (i studentice) pozdravljaju domovinu. Potom se Predsjednik SPUS-a upućuje u prostorije Udruženja studenata prava, koje, kako navodi, zastupa interese studenata prava, te usput, pokazujući na kutiju u kojoj studenti skupljaju pomoć za Miloša (misli se na mladog sportista Miloša Božovića, koji je u komi, a za čije se liječenje u Njemačkoj skuplja potrebnih 300.000 KM), kaže da Predsjednik Udruženja zbog Šešelja ne mrzi Miloša, niti Miloš mrzi Predsjednika Udruženja. Video se završava konstatacijom da Šešelj više neće moći doći na Pravni fakultet u Sarajevu, jer za takve kao što je on tu nema mjesta, dok mu na red ne dođe jedini pravi sud.
Autoricu video je ostavio sa nekolicinom pitanja.
1. Da li je uloga Pravnog fakulteta da odgaja patriote ili da obrazuje pravnike?
2. Zašto Udruženje studenata prava potpisuje videe u kojima ima 0% pravne analize? Zašto smatraju da presudi ne treba da posvete više vremena? Zašto smatraju da je 10-minutno snimanje bez scenarija (da ne pričamo o ozbiljnijoj analizi) adekvatan način da studenti prava pristupe tematici presude Međunarodnog suda? Zašto Udruženje smatra da je bitnije da se uključe u mahalski diskurs poručivanja nego u akademsku analizu presude? (Problem, naime, nije to što su studenti na čelu sa predsjednikom SPUS-a odlučili da naprave ovakav video, mada bi i to trebalo služiti kao osnova za preispitivanje kvalitete njihovog cjelokupnog dosadašnjeg obrazovanja, već to što kroz ovaj video predstavljaju svoje stavove kao stavove Univerziteta i Fakulteta.)
3. Da li studenti (i studentice) zaista pohađaju Ustavno pravo da bi gradili Bosnu i Hercegovinu? Da li Ustavno pravo služi za izgradnju države, ili treba da osposobi studente da dekonstruišu postojeći sistem, da se kritički osvrnu na njega, te da vide gdje postoji prostor za poboljšanje? [Pitanje 3. je vezano za pitanje 1., jer ako je cilj Fakulteta da odgaja patriote, onda pristup Ustavnom pravu kao predmetu na kojem se studenti uče kako da grade državu ima smisla. Međutim, ako je cilj Fakulteta ipak obrazovanje, onda svi predmeti, uključujući Ustavno pravo, treba da kroz naučni metod propituju dogme poput one da je patriotizam vrlina.]
4. Predsjednik SPUS-a izjavljuje da Udruženje studenata prava Pravnog fakulteta u Sarajevu zastupa interese studenata, no sa obzirom na njegove prethodne homofobne i mizogine izjave, postavlja se logičko pitanje – koje interese i kojih studenata. Da li Udruženje predstavlja i interese LGBTI studentske populacije, te na koje načine? Naprimjer, da se Srbin i Bošnjak vole, da su zaljubljeni, da li bi se Udruženje dičilo njihovom ljubavi na isti način na koji se legitimiše njihovom nemržnjom?
5. Šta je jedini pravi sud? I ako se misli na božiji sud, kakve on veze ima sa pravom i Pravnim fakultetom (koji je sekularna ustanova)? Kakve on veze ima sa SPUS-om i Udruženjem studenata prava? Ako pravda i pravičnost ne postoje izvan božije domene, čemu onda uopšte teži naš pravni sistem? Da li naš Pravni fakultet odgaja svoje studente (i studentice) da vjeruju da je pravda moguća samo kroz vjerski zakon? I ako ne odgaja, zašto onda predstavnici studentskih organizacija misle da je u redu da ispod službenih amblema predstavljaju takve (neslužbene, dakle lične) stavove?
Presuda Šešelju je pravni dokument, te je samim tim uloga pravnika da tu istu presudu analiziraju u kontekstu prava i institucija u kojima je nastala. Te bi tako, naprimjer, sljedeći video u produkciji SPUS-a i Udruženja mogao tematici pristupiti na način koji bi imao neke veze i sa intelektom i sa pravom. Neka od mogućih pitanja koja bi se tu mogla razmotriti:
1. Koje tačke su donesene jednoglasno, a po kojim postoje neslaganja između sudija?
2. Sutkinja Lattanzi se nije slagala sa većinom. U kojim tačkama i po kojim osnovama? Koja je njena pravna argumentacija?
3. Šta o samom procesu suđenja saznajemo iz različitih mišljenja o ulozi i zaštiti sjedoka_kinja sutkinje Lattanzi i ostalih sudija? Da li međunarodno krivično pravo uopšte ima kapacitet da žrtvama pruži vrstu podrške kakva im je potrebna?
4. Šta je ZZP, i koji problemi se generalno pojavljuju u slučajevima u kojima se koristi ovaj modus odgovornosti? Da li je tužilaštvo svoj slučaj moglo strateški bolje postaviti?
5. Presuda nam pokazuje da je unutar postojećeg sistema međunarodnog krivičnog prava teško osigurati odluke koje bi zadovoljile osjećaj pravde. Da li je to uopšte moguće? Koji su neki od drugih pravnih mehanizama koji bi se mogli koristiti?
Ovo nisu pitanja koja su nova, niti su specifična za presudu Vojislavu Šešelju, već pitanja sa kojima se međunarodni pravnici_e i filozofi_kinje susreću još od Nirnberga. Međutim, u sistemima u kojima je uloga fakulteta i univerziteta da služe društvu, a ne samo državi, ovo nisu pitanja koja bi ostala zarobljena u pravnom diskursu, već su pitanja kojima bi se trebalo baviti u javnom prostoru. Umjesto da svoju profesiju svode na mahalsko prepucavanje, studenti bi trebalo da diskurs intelektualno izdižu – da pozivaju na analizu, na činjenice, na objektivnost – da budu bolji i rigorozniji u svojim pravnim analizama nego postojeći sistem koji te ideale iznevjerava. No, da bi to mogli uraditi, Fakultet bi trebalo da obrazuje pravnike, a ne da odgaja patriote.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
Marina Veličković
