Za Andreja Jovandića nema dileme da li je disleksija dar ili hendikep. Iako je disleksičar, stekao je zvanje profesora filozofije i sociologije, ali se ostvario i kao umjetnik - izrađuje skulpture od kreda.

Predsjednik je Udruženja disleksičara “JA” koje je jedino aktivno udruženje disleksičara u BiH i smješteno je u stanu u kojem živi, a gostujući u Novom danu, kazao je da disleksičari imaju četiri do šest puta više misli od ostalih ljudi.

“Disleksija, po mom životom iskustvu je stanje postojanja. Ona se definše kao poteškoće sticanja čitanja i pisanja. Ona je više od toga. Nastale su zbog neprilagođenog nastavnog procesa, ne samo zbog disleksije. Disleksičari stvarnost vide drugačije”, kazao je Jovandić za N1.

Da li je problem prepoznat u društvu, i koja je važnost postojanja Udruženja disleksičara JA Banjaluka.

“Kroz dugogodišnji rad udruženja i moj rad sa nastavnicima s ciljem edukacije, ministarstvo je podržalo niz aktivnosti, ali ne finansijski. Sve aktivnosti koje smo obavili do sada obavili smo iz budžeta samog udruženja. Ostale aktivnosti je podržalo Mentalno zdravlje BiH, održano je i niz predavanja u Bratuncu i Srebrenici – ali na tome je ostalo sad za sad”, kaže.

Kako prepoznati simptome u školskoj dobi djece?

“Najlakše se prepoznaju tako što sama djeca imaju poteškoće u savladavanju školskih vještina čitanja i pisanja. Prilikom pisanja djeca imaju poteškoće, izostavljaju slova, pišu ih naopačke, slova su disharmonična… Prilikom čitanja čitaju grafeme, jer ih ne prepoznaju. Mijenjaju slova a, e, o, m,n prilikom izgovaranja. Izostavljaju brojeve, premještaju mjesta ciframa…”, pojašnjava.

On je jako uspješno prošao kroz obrazovni sistem BiH, i to samo zahvaljujući tome što se zajedno sa roditeljima izborio za svoja prava.

“Roditelji su insistirali da se poštuju moja prava. To podrazumjeva da se nastavni proces prilagodi. To podrazumijeva i da se gradivo napravi po našem kognitivnom stilu. Treba biti usmeno, ali ne pismeno – uspio sam zato što sam se izborio za svoja prava”.

“Najvažnije u procesu jeste edukacija nastavnog kadra, koja je već u samom procesu, kod studenata i profesora. Nivo znanja je nedovoljan za potrebe disleksičnih osoba”, ispričao je Jovandić.

Jovandić je kazao da dugogodišnji rad udruženja podiže svijest o disleksiji, jer u početku se na nju gledalo kao na osobe sa smanjenim kognitivnim sistemom.

To je zapravo stanje koje zauvijek ostaje, ali se poteškoće mogu izbjeći i postići uspjeh u školovanju, za što je on najbolji primjer.

“Nastavnici ne znaju kako prilagoditi lekcije učenicima, i ispitivanje. Tokom istraživanja sam spoznao da disleksične osobe razmišljaju drugačije, razmišljaju u slikama – a ne u riječima. Oni razmišljaju u 32 slike u sekundi iz 64 ugla. To znači da disleksičari imaju četiri do šest puta više misli od ostalih ljudi”.

Mnogi ljudi zbog disleksije su postali to što jesu. Graham Bell, Albert Einstein su najbolji primjeri.

Jovandić je do sada napravio 300 skulptura od krede, a kaže da mu je tokom školovanja to bilo lakše od pisanja.

“Kreda i ograničenost forme mi je predstavljala izazov da se izrazim putem skulpture. Izrađujem skulpture više godina, od raznih materijala, a samo od krede imam 300 skulptura”.

U razgovoru sa Almom Dautbegović Voloder kazao je da je cilj Udruženja disleksičara JA Banjaluka proširiti na cijelu BiH, jer pojava disleksije nije ograničena ni vremenski ni prostorno.

“Svuda se pojavljuje. Za sada, imamo u planu niz predavanja koja održavamo srijedom u 17.00 sati na Nezavisnom univerzitetu u Banjaluci. Tu nam je cilj edukovati nastavnike kako da prilagode gradivo. Sada je to samo u BL, a cilj je proširiti se na BiH”.

Udruženje nema web stranice, komuniciraju sa roditeljima i nastavnicima kroz društvene mreže.

“Imamo stranicu udruženja na Facebooku, gdje je interpersonalniji odnos, ali i putem YouTube kanala“.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.