"Ako ne zaustavite šutnju i negiranje genocida dolazite u situaciju da se zaziva novi genocid"

Bursać je nedavno u Zagrebu, povodom Dana bijelih traka, predstavio knjigu "Žuta kabanica" koju je nazvao "Otporom zaboravu".

Da li Vi u tom cijelom međuvremenu, od nastanka knjige do danas, vidite da je načinjen bilo kakav korak bilo koga koji bi roditeljima koji tragaju za kostima djece ulio vjeru u to da će biti pronađeni, da će u njihovo ime biti podignut spomenik što traže tako dugo ili zapravo upravo suprotno? Da li su češći bili oni drugi koraci poput posljednjih sramotnih tvrdnji RTRS o čemu se također pisalo?

To podijelimo na neka dva dijela - na taj ljudski dio, na samu promociju pa i zagrebačku promociju u osvit samo Dana bijelih traka i u osvit 31. maja obilježavana je bijelih traka. Promocija je bila iznimna, zaista je bilo puno puno ljudi, zaista smo imali o čemu da razgovaramo, zaista je sjajna organizacija. Bila je i ta anticipacija ljudi na terenu i to prepoznavanje svega što se dešavalo konkretno u Prijedoru 1992. godine, a onda i diljem BiH sve do Srebrenice 1995. godine, zapravo govori o tome da su građani BiH, ali i građani i regije i inostranstva itekako svjesni da se dešavalo, kad se dešavalo, u kakvom obilju se dešavalo, kako je to imenovano, da to zaista jeste i masovni zločin i da to zaista jeste i genocid. Dakle, tu nema njihove dvojbe, ne zato što ja to tvrdim, nego zato što je to tako, zato što su to međunarodni sudovi utvrdili, zato što je to istorija utvrdila i to su neke od najegzaktnijih činjenica, vjerovatno, istorije čovječanstva. Dakle, to je jedna stvar. Situacija na terenu, kada govorimo prije svega o enitetu Republika Srpska, onda i o državi Srbiji, sa druge strane je takva da se genocid sistemski negira, da se negira kroz medije. To što ste pomenuli, vidjeli ste te izvještaje RTRS-a, da se negiraju bijele trake, da se negira kroz obrazovni sistem, vidjeli smo tu deklaraciju Srpskog sabora koja zapravo predviđa sistemsku izmjenu obrazovnog sistema iz udžbenika istorije i to negdje u osmom ili devetom razredu, ako se ne varam, tako da zapravo onaj period koji je nama najbliži i koji se najviše tiče istine, se maskira, iskrivljuje se i kroz obrazovni sistem se zapravo pravi jedna potpuna transformacija i degeneracija istine u nešto što je paraistorija nešto što je distorzija i to je zapravo zastrašujuće. Čak, mislim da mi idemo ne jedan, nego dva ili tri koraka nazad u realnosti. Dolazim iz Banjaluke, dolazim iz entiteta Republike Srpske gdje znam šta se dešava i kako se dešava i imam dobre argumente da tvrdim da je mnogo bliže realnost i sučeljavanje s prošlošću bio neki period od 2000. do 2005. ili 2010. godine nego što je danas. Danas to, kažem, sistemsko, pa mogu reći zaglupljivanje širokih narodnih masa je dostiglo takav stepen da zaista ne znam koliko će vremena biti potrebno i na koji način će biti potrebno realizovati sve to da bi se vratili svi u neko stanje normale. Stanje normale govori da pravilno, adekvatno i sa punim poštovanjem prema žrtvama izučava u našoj najbližoj prošlosti.

U svojoj posljednjoj kolumni osvrćete se i na negiranje genocida praveći zapravo paralelu sa našom prošlošću i onim čime se nedavno srbijanski predsjednik sa ponosom hvalio kako zapravo jedini u Evropi trguje vojnom municijom sa Izraelom.

Da i to je rekao onako punih usta ponosa. Dakle, ti meci Srbije ubijaju danas djecu u Gazi, mimo toga ubijaju djecu u Kremlju. Nije to ništa novo i nije to ništa nepoznato, zapravo imamo jedan paradoks da su iz istih fabrika meci koji su bili ti u rukama ratnih zločinaca i u izvršenju genocida u Srebrenici i sada je izvršen genocid u Gazi, a s druge strane također medijski imamo jednu gotovo frapantnu šutnju nad očiglednim genocidom u Gazi kao što smo imali dugotrajnu šutnju nad genocidom u Srebrenic,i kao što imamo i dan danas potpuno iskrivljenu sliku prije svega u srbijanskim medijima, onda u medijima entiteta Republika Srpska o genocidu u Srebrenici. Pogotovo u svijetu obilježavanja 30 godina od genocida što će biti i sad na ljeto, imamo ili u entitetu Republika Srpska šutnju ili negiranje genocida ili čak trijumfalizam izazivanjem novog genocida. Što je zapravo sljedeća karika. Vi ako ne zaustavite tu šutnju, ako ne zaustavite negiranje genocida, dolazite zapravo u jednu potpuno poražavajuću situaciju za ljudskost i za civilizaciju i za humanističke nauke gdje zapravo se zaziva novi genocid i gdje se trijumfalizmom zapravo poziva na dodatno uništavanje ljudi. Najbolje od tome svjedoče oni povratnici u istočnu Bosnu u Bratunacu, Srebrenicu koji zapravo svaki dan, na svakodnevnom nivou su izloženi pritiscima i oni zapravo najbolje znaju u kakvoj situaciji žive dok obilaze mezarja svojih najbližih, razmišljaju u dobroj mjeri da li će ostati tu živjeti. Imate dosta slučajeva gdje se čitaju porodice iz sela sa istoka Bosne, tako da, kako bih rekao, situacija je u najmanju ruku siva i negdje je na nama, na medijskom sistemu, medijskim radnicima, na pojedincima, na nama novinarima, da to iz dana u dan ukazujemo, da apelujemo na najviše institucije države Bosne i Hercegovine prije svega da rade sa obrazovnim sistemom, da mijenjaju obrazovni sistem na način da izučavanje genocida bude obavezna stvar. Učitelji države Bosne i Hercegovine to ne moraju ni ponavljati. To nije incidentna stvar u pedagoškim zavodima. To mora biti nešto što je unificirano i nešto što je ljudski i nema potrebe nešto pretjerano govoriti o tome. Ali pošto se tako nešto ne dešava i bojim se ako se ovako nastavi ovo odrođivanje od realnosti, da možete imati na nivou Bosne i Hercegovine najmanje dvije, a moguće i tri istine i o masovnim zločinima i o genocidu, a tamo gdje imate dvije ili tri istorijske istine sve se radi da nemate nijednu. I to je negdje cilj revizionizma i to je ona žalost što ja očekujem u najbližem periodu ukoliko se ne bude pristupilo implementaciji u punoj mjeri zakona o zabrani negiranju zločina genocida koji je prethodni visoki predstavnik kada je otišao postavio i nametnuo. Vidimo da je do sada dok ja ovo govorim jedna osoba, znači slovo i brojem jedna osoba eksplicitno optužena i osuđena, ostatak sve te negatorske ekipe radi i rovari sa najviših i državnih pozicija i medijskih pozicija. Nemojte zaboraviti da je taj RTRS osim što je entitetski medij, svi mi pa i moja malenkost učestvujemo tako što finansiramo taj medij, po zakonu ga moramo finansirati što je potpuno kako bih rekao, jedna apsurdna situacija gdje vi zakonski morate finansirati, servisirati jedan medij koji negira masovne zločine i genocid. U konačnici i to su apsurdi sa kojima se mi opet suočavamo na dnevnom nivou, ali negdje na nama je, kažem i na našoj savjesti, Bog mi na profesionalnoj etici koliko jesmo novinari da djelujemo i da govorimo kao javni radnici, da svakodnevno govorimo o tome, pa makar i ova knjiga da ostane zapis da su postojali ljudi koji su makar profesionalno obavili svoj posao, u tim sivim i smutnim vremenima. To su sada ova vremena.

Detalje pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad