Ana Mrnjavac: Ovozemaljska pravda ne postoji, moje dijete nikada više neće vidjeti svjetlo dana

"Nevjerovatno je da niko nije reagovao"

Ana Mrnjavac kaže da joj se povremeno javljaju ljudi koji tvrde da ih je Denisov slučaj naveo da danas drugačije reaguju.

"Bilo je takvih situacija, uglavnom su to bile gospođe iz nekog prošlog, prijeratnog vremena, žene koje imaju empatiju i znaju kako reagirati. One su Denisovu smrt doživjele kao strašnu tragediju", kaže ona.

Ipak, dodaje da je takvih primjera malo i da je šutnja građana u trenutku zločina za nju i danas neshvatljiva.

"Nevjerovatno mi je da se u tom tramvaju niko nije oglasio, da niko nije viknuo, upozorio tu djecu. To mi je i danas nepojmljivo. Da je bilo bilo kakve reakcije, uvjerena sam da do tragedije ne bi došlo", naglašava.

"Ljudi su odlazili iz zemlje zbog Denisove smrti"

Mrnjavac svjedoči i o porodicama koje su nakon Denisovog ubistva odlučile napustiti Bosnu i Hercegovinu.

"Imam prijatelje koji su nakon Denisove tragedije s djecom otišli iz zemlje. Rekli su: ovdje nema sretne budućnosti za našu djecu", kaže ona.

Društvo koje se budi samo nakratko

Govoreći o širem kontekstu nasilja, Ana Mrnjavac ističe da se društvo probudi samo kratko, nakon tragedija.

"Svi se probude kada se desi zločin. To traje desetak dana ili mjesec, a onda opet sve padne u apatiju. Oni koji bi mogli nešto promijeniti ostaju gluhi i nijemi", kaže.

Dodaje da je prije Denisove smrti i sama vjerovala da se takve stvari dešavaju "negdje drugima".

"Nikada nisam mogla zamisliti da bi se Denis mogao susresti s takvim huliganima. Mislila sam – to je neka druga strana grada. Nažalost, život me je demantovao", ističe.

Spomen-obilježje koje nikada nije podignuto

Iako je Denis postao simbol borbe protiv maloljetničke delikvencije, ni nakon 18 godina ne postoji spomen-obilježje na mjestu njegovog ubistva.

"To samo po sebi govori. Denis je simbol borbe protiv nasilja u ovom gradu. To obilježje bi bilo trajna opomena svima – i djeci i odraslima", kaže njegova majka.

Nove inicijative i nada u mlade

Uprkos razočaranju, Ana Mrnjavac ističe i pozitivne pomake – memorijalni turnir u školi, proglašenje 6. februara Danom borbe protiv maloljetničke delikvencije u Kantonu Sarajevo i državnu nagradu "Denis Mrnjavac".

"To me je istovremeno dirnulo i obradovalo. Možda je to čak snažnije od spomenika – da se kroz škole i obrazovanje djeci govori o tim slučajevima i budi svijest", naglašava.

Posebno emotivno govori o nagradi koju dodjeljuje Vijeće ministara BiH.

"Kada vidim koliko su ta djeca divna, koliko su spremna pomoći drugima, ja zaista vjerujem da još ima nade. Teško je bilo izabrati samo troje", kaže.

"Ovozemaljska pravda ne postoji"

Na pitanje o pravdi, Ana Mrnjavac odgovara bez zadrške.

"Pravde nema. Ovozemaljska pravda ne postoji. Moje dijete nikada više neće vidjeti svjetlo dana, a ubice danas slobodno žive", kaže.

Prisjeća se i suđenja.

"Dvije i po godine sam bila na suđenjima. Nisam morala, ali sam osjećala potrebu da budem uz Denisa, makar posthumno", ističe.

Lekcija koja mora ostati

Iako priznaje da pravda ne postoji, Ana Mrnjavac vjeruje da lekcija mora ostati živa – kroz mlade, obrazovanje i aktivizam.

"Ako se djeci bude stalno ukazivalo na to, vjerujem da će biti daleko od nasilja. To je ono u šta se još uvijek nadam", zaključuje.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad