"Fali ti jedan papir": Digitalizacija na papiru, pečat u stvarnosti

Dok se u Europi sve više administrativnih procedura obavlja jednim klikom, građani Bosne i Hercegovine i dalje "ganjaju papire" – potvrde koje ne smiju biti starije od šest mjeseci, pečate, ovjere i nadovjere. Bez obzira na zakone koji omogućavaju elektronski potpis i digitalne servise, svakodnevno iskustvo pokazuje da papirna administracija još uvijek ima prednost nad digitalnim rješenjima.

U zemlji gdje postoji elektronski potpis, ali ga gotovo niko ne koristi, gdje su baze podataka tehnički povezive, ali to niko ne primjenjuje, sistem ostaje neefikasan, skup i nepristupačan građanima – posebno onima iz dijaspore koji se u domovinu vraćaju samo privremeno.

Sugovornici iz institucija, civilnog sektora i dijaspore slažu se: BiH ima zakonodavni okvir, ali mu nedostaje volja, koordinacija i odgovornost da se konačno pređe s papira na stvarnu digitalizaciju.

Digitalizacija postoji – ali samo na papiru

Bosna i Hercegovina ima zakon o elektronskom potpisu još od 2006. godine. Ima nadležnu agenciju IDEEA, tehničku infrastrukturu, zakonsku osnovu za razmjenu podataka između institucija. Ipak, građani i dalje moraju lično dolaziti na šalter, donositi CIPS potvrde, rodne listove i uvjerenja koja ne smiju biti starija od šest mjeseci.

Načelnik Regionalnog centra Sarajevo pri IDEEA-i, Dražen Vujica, kaže da je situacija apsurdna:

"Definitivno je to takozvana CIPS potvrda, obrazac PBA4. U današnje moderno vrijeme, vrijeme komunikacija i tehnologija, nepoimljivo je da građani, kako kažu, hodaju i ganjaju papire. Sve institucije koje sudjeluju u sistemu i lancu identiteta moraju poduzeti dodatne napore da se ubrza proces."

Iako je IDEEA pokrenula brojne inicijative kako bi institucije mogle elektronski pristupati tim podacima, promjene su spore.

"Bilo je i pres-konferencija, pojedini ministri su bukvalno objavili 'rat CIPS-u'. Mi iz IDEEA-e smo poduzeli dodatne aktivnosti, pozvali sve institucije da preuzmu podatke elektronski. Neke su to i uradile, ali kod mnogih i dalje ne vidimo realne pomake", dodaje Vujica.

Rodni list kao da ste se ponovno rodili

Rodni list je decenijama bio dokument koji se morao vaditi za gotovo sve. U posljednje vrijeme, ova praksa se mijenja, ali iskustva građana pokazuju da stari zahtjevi često i dalje važe u praksi.

Erdin Kadunić, novinar iz dijaspore, navodi:

"Kod nas u Njemačkoj vidim ljude koji dolaze sa rodnim listovima starim 40 ili 50 godina, i to važi. Ovdje u BiH imate situaciju da vam traže novi rodni list, kao da ste se ponovno rodili. Mislim da je to jedan od najapsurdnijih dokumenata koje moramo vaditi."

Tehnologija postoji, ali se ne koristi

Vujica naglašava da je implementiran i elektronski potpis, ali da to nije dovoljno jer institucije ne koriste dostupne alate:

"Mi imamo zakon o elektronskom potpisu iz 2006. godine. Nadležnost IDEEA-e je definirana 2008. godine. Godinama smo čekali provedbene akte. Sad kad ih imamo, vidimo da nedostaje volja institucija da razviju servise koje građani mogu koristiti iz svojih domova."

Birokratski labirint bez izlaza

Darko Brkan iz Udruženja "Zašto ne" upozorava na dubinsku neuređenost sistema:

"Najveći problem je što je sistem zasnovan na dobroj volji pojedinih institucija. Ne postoji obaveza, niti dosljedna primjena pravila. Ako imamo elektronski potpis i biometrijske dokumente, zašto ne možemo sve uraditi online? Građani i dalje moraju ići od šaltera do šaltera."

Dodaje kako su troškovi tog sistema visoki:

"To nije samo problem u taksama. Ljudi gube vrijeme, uzimaju slobodne dane, izlaze s posla. Jedan dokument znači nekoliko sati gubitka. To je udar na porodičnu ekonomiju."

Dijaspora: Još više problema

Kadunić navodi konkretne poteškoće koje dijaspora ima:

"Ne postoji sistem za online zakazivanje termina. Kada želite izvaditi neki dokument, morate dolaziti lično, ne znate kad ćete doći na red. Mijenjaju se pravila, pa vam kažu da trebate donijeti dodatni papir. Ne postoji nikakva predvidljivost."

S druge strane, istaknuo je i pozitivan primjer:

"Kada sam vadio urbanističku saglasnost za sprat na kući, sve je bilo jednostavno i brzo. Općina Novi Grad me pozitivno iznenadila, sve su objasnili, proces je bio transparentan. Ali takvi primjeri su rijetki."

Ovjere, nadovjere i apsurdne procedure

Voditeljica N1 podijelila je primjer iz iskustva traženja vize:

"Za vizu za Maroko morate imati potvrdu iz firme, ali i da direktor ima deponovan potpis u sudu. Potom to ide na ovjeru u Ministarstvu sigurnosti, pa nadovjeru u Ministarstvu civilnih poslova. Svaka od tih ovjera košta po 30 KM. Zamislite da morate moliti direktora da ide u sud jer vi idete na odmor."

Brkan smatra da su takve procedure neopravdane.

"Institucije trebaju imati pristup bazama podataka i sve provjeravati elektronski. U vremenu vještačke inteligencije i digitalizacije, mi smo zarobljeni u pečatima i papirima", dodaje.

Ima li nade za promjene?

Vujica navodi da je ipak bilo pozitivnih pomaka.

"Parlamentarna skupština BiH je nedavno usvojila izmjene Zakona o upravnom postupku. Prvi put je unesena odredba da su svi organi obavezni službenim putem pribavljati podatke. To znači da građanin više ne mora nositi dokumente koje institucije već imaju", pojašnjava.

Ali i sam priznaje da su promjene prespore:

"Imamo propise stare 40-50 godina. Niko ne preispituje da li su i dalje potrebni. Vrijeme je da to promijenimo."

Digitalna BiH još nije stigla na šalter

Sugovornici su složni u tome da građani Bosne i Hercegovine imaju pravo na efikasnu administraciju. Imaju zakone, infrastrukturu i tehnologiju.

No, dok se sve ne spoji u funkcionalan sistem, ostaje im da i dalje trče za pečatima, CIPS potvrdama i potvrdom da su još uvijek "živi".

Opširnije pogledajte u videu u nastavku:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad