BiH je puna vode, a gradovi ostaju bez nje: "Ne znamo upravljati onim što imamo, živimo na ekološki kredit"

O tome su u "Novom danu" govorili prof. dr. Dalibor Ballian, jedan od osnivača Fondacije za zaštitu prirode, i Dajana Cvjetković, direktorica Fondacije.

"Ovo je posljedica nerada zadnjih 30 ili 40 godina"

Govoreći o problemima s vodosnabdijevanjem u Sarajevu, Ballian je kazao da je riječ o posljedicama dugogodišnjeg odnosa prema prirodi.

"Ovo je posljedica nerada zadnjih trideset, četrdeset godina. Prirodu smo prepustili određenim investitorima, finansijerima i koncesionarima koji rade s prirodom šta žele bez ikakvog ograničenja", rekao je Ballian.

Kao probleme je naveo betoniranje planina, divlju urbanizaciju, otvaranje rudnika i pregrađivanje rijeka, uz dodatni pritisak klimatskih promjena.

"Nismo spremni za ovo što nas očekuje. Nauka upozorava, nauka je na vrijeme signalizirala. Najveći je problem što nauku niko ne uvažava", poručio je.

"Vode imamo dovoljno, ali ne znamo upravljati njome"

Ballian je posebno upozorio na paradoks da gradovi u zemlji bogatoj pitkom vodom ostaju bez vode.

"Dođemo u situaciju da nemamo vode u gradu, u zemlji koja slovi za najbogatiju zemlju s pitkim vodama u Evropi", kazao je.

Dodao je da problem nije samo u količini vode.

"Vode imamo dovoljno, ali ne znamo upravljati našim vodama", rekao je Ballian.

"Živimo na ekološki kredit"

Govoreći o vodozaštitnim zonama i urbanizaciji Bjelašnice, Ballian je rekao da se one iz godine u godinu smanjuju.

"Kako god smanjujemo zonu, tako smanjujemo i količinu vode s kojom raspolažemo", kazao je.

Upozorio je i da se koristi voda koja se akumulirala prije hiljadama godina, dok se resurs istovremeno ne obnavlja dovoljno brzo.

"Živimo na neki ekološki kredit. Trošimo više nego što priroda može dati. Moramo vraćati prirodi njeno", rekao je Ballian.

Dodao je da je potrebno prirodi vratiti što više prostora kako bi zauzvrat imali čist zrak i čistu vodu.

Za ono što uništimo za minut trebaju decenije

Na pitanje može li se stanje popraviti, Ballian je kazao da je to moguće ako postoji volja, posebno politička.

"Najveći je problem što ono što uništimo za minutu treba nam sto godina da vratimo", upozorio je.

Prema njegovim riječima, moguće je obnoviti izvore i stanje u prirodi, ali to zahtijeva godine, velika finansijska sredstva i strpljenje.

"Ako bismo nešto sada pokrenuli, za dvadeset, možda trideset godina imali bismo kvalitetan rezultat", rekao je.

Cvjetković: Betonizacija planina znači i oduzimanje vode

Direktorica Fondacije za zaštitu prirode Dajana Cvjetković kazala je da je upravo potreba da se problemi spriječe prije nego što nastanu bila jedan od glavnih motiva za osnivanje Fondacije.

"Ne želimo da se bavimo rješavanjem nastalih problema. Želimo, recimo, proširiti vodozaštitne zone. Želimo da se bavimo zaštitom prirode kako sutra ne bismo imali takav problem", kazala je.

Urbanizaciju Bjelašnice opisala je kao betonizaciju koja ima direktnu vezu s gubitkom vode.

"To zvuči lijepo i dobro za naš grad, a zapravo je to betonizacija i oduzimanje vode od svih nas", rekla je Cvjetković.

"Prirodu često volimo samo na tastaturi"

Cvjetković je upozorila i na odnos građana prema prirodi.

"Često prirodu volimo u kući i na tastaturi, a malo zapravo istinski volimo prirodu", kazala je.

Prema njenim riječima, problem nije samo u tome što građani ne vole prirodu, nego i u načinu na koji je koriste.

Navela je primjer gradnje vikendica, betoniranja i pravljenja bazena na planinama, što, kako je kazala, ne predstavlja ljubav prema prirodi.

"Voljeti prirodu znači i odricanje, znači ulaganje", poručila je.

"Bager vidimo tek kada dođe u našu avliju"

Cvjetković je ocijenila da građani problem često primijete tek kada posljedice postanu direktno vidljive.

"Građani vide problem tek onda kada nema stabla, kada bager dođe u njihovu avliju", rekla je.

Dodala je da se u BiH eksploatišu rudna bogatstva, a da se, prema njenoj ocjeni, građani moraju aktivnije uključiti u zaštitu prirodnih resursa.

"Možemo da se izborimo da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu", rekla je Cvjetković.

Naglasila je da nije dovoljno samo braniti prirodu kada je već ugrožena, nego da mora biti više onih koji je čuvaju prije nego što dođe do štete.

Bjelašnica, Trebević, Jahorina, Vlašić...

Ballian je kao negativne primjere odnosa prema prirodi naveo više planinskih područja.

"Pogledajte sve što se dešava na Trebeviću. Uzmite Jahorinu koja je potpuno već urbanizirana, Ravnu planinu, Vlašić, Rušte, Blidinje jezero", rekao je.

Ipak, dodao je da postoje i pozitivni primjeri lokalnih zajednica koje su prepoznale mogućnosti razvoja kroz zaštitu prirode, ekološki turizam i proizvodnju hrane na ekološkim osnovama.

"Mislim da je tu bila perspektiva Bosne i Hercegovine", kazao je Ballian.

Nauka upozorava, ali političari traže brze rezultate

Ballian je kazao da je bilo pokušaja saradnje naučne zajednice i političara, ali da se političke odluke često vode kratkoročnim ekonomskim interesima.

"U radu s prirodom nema brzih ekonomskih interesa. To su dugoročna ulaganja i dugoročni interesi", rekao je.

Podsjetio je da je urađena procjena stanja prirode u BiH i pripremljene smjernice za donosioce odluka.

"Bojim se da niko od političara nije ni prelistao taj dokument", kazao je.

Upozorio je da bi taj dokument trebalo ozbiljno proučiti jer, kako je rekao, ako se prema prirodi ne budemo odnosili odgovorno, postoji opasnost da mnogo toga izgubimo.

Ris kao simbol onoga što još možemo spasiti

Zaštitni znak Fondacije je ris, a Cvjetković je objasnila da je riječ o vrsti čiji primjer pokazuje koliko je sistemska zaštita važna.

Navela je da na području Dinarida ima oko 130 jedinki risa, što je veoma mali broj.

Ballian je dodao da je ris prije oko 50 godina nestao iz bosanskih šuma, ali se sada vraća.

"S malo pažnje možemo vratiti prirodu u prvobitno stanje", kazao je.

Poručio je da, ako želimo da se ris i dalje širi bosanskim šumama, upravo te šume moraju biti sačuvane.