BiH više nije samo politički problem: NATO sve glasnije govori jezikom sigurnosti

U današnjoj Evropi, svaka institucionalna pukotina može postati sigurnosni rizik.

Šta je NATO sada poručio

Povod za novu raspravu bio je ovosedmični sastanak u Briselu, gdje su se članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić sastali sa zamjenicom generalnog sekretara NATO-a Radmilom Šekerinskom i učestvovali na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća.

Šekerinska je naglasila nepokolebljivu posvećenost NATO-a Bosni i Hercegovini i istakla da mir i sigurnost u BiH nisu samo bosanskohercegovački interes nego i pitanje euroatlantske stabilnosti u cjelini.

Ipak, suštinska poruka nije bila samo o podršci. Bila je i o odgovornosti domaćih vlasti. Šekerinska je poručila da NATO pruža snažne mehanizme za reforme, ali da njihov puni potencijal zavisi od kredibilnog domaćeg napora, uključujući veća izdvajanja za Oružane snage BiH. Dodala je da u današnjem opasnijem svijetu više moraju ulagati i saveznici i partneri.

To nije samo promjena tona. To je promjena načina na koji se mjeri slabost BiH. Slabost BiH više se ne mjeri samo brojem usvojenih zakona ili ispunjenih reformskih uvjeta. Mjeri se time ima li država institucije koje rade, vojsku koja je opremljena i politički konsenzus o tome kuda ide. Kada toga nema, ne nastaje samo frustracija. Nastaje ranjivost.

Upozorenja nisu nova

Rutteova posjeta Sarajevu 10. marta 2025. nije bila rutinska. Stigla je neposredno nakon što je bh. entitet Republika Srpska (RS) usvojio zakone kojima se nastojalo ograničiti djelovanje državnog pravosuđa i policije na teritoriji tog entiteta - jedan od najozbiljnijih separatističkih koraka u posljednjim godinama.

Rutte je tada upozorio da su zapaljiva retorika i djelovanje opasni za stabilnost zemlje, te poručio da NATO ostaje čvrsto uz teritorijalni integritet BiH.

Nekoliko sedmica kasnije, 8. aprila 2025., u Sarajevo je stigla i šefica evropske diplomatije Kaja Kallas. Njena poruka bila je jednako direktna: EU neće tolerisati prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku BiH.

“Svaki pokušaj razbijanja zemlje je neprihvatljiv”, rekla je Kallas, u trenutku kada je Reuters opisivao BiH kao zemlju u jednoj od najvećih političkih kriza u decenijama.

Današnje poruke NATO-a nisu, dakle, ništa novo po sadržaju. Nova je učestalost. I nova je direktnost.

Vakuum ne čeka rat

Sigurnosni vakuum ne počinje oružjem. Počinje mnogo ranije - kada institucije gube autoritet, kada se pravosuđe pretvara u političko oružje, kada se vojska marginalizira, a odbrambena politika tretira kao sporedna stvar. Tada država prestaje biti u stanju odgovoriti na prijetnju, čak i bez ijednog ispaljenog metka.

Na to je u aprilu 2025. upozorio i poljski Centar za istočne studije, OSW. U analizi krize u BiH, OSW je ocijenio da je kriza eskalirala zbog separatističkih poteza Milorada Dodika, te da neuspjeh da se provede nalog za njegovo hapšenje produbljuje političku krizu, podriva kredibilitet agencija za provođenje zakona i stvara opasan institucionalni i pravni vakuum.

Nije slučajno što je taj rječnik - vakuum, otpornost, odbrana - u posljednjih godinu-dvije počeo dominirati međunarodnom retorikom o BiH. Rat u Ukrajini je promijenio leće kroz koje Zapad gleda na nestabilne tačke u Evropi. Lokalna politička blokada više se ne čita samo kao kašnjenje na putu prema EU. Čita se kao prostor koji može iskoristiti neko drugi.

Bez iluzija o međunarodnoj zajednici

Ali ni međunarodna zajednica nije bez odgovornosti u ovoj priči. Dio ozbiljnih analitičara već godinama upozorava da pritisak izvana - uključujući pozive na veća vojna izdvajanja - ne može nadomjestiti ono čega u BiH hronično nedostaje: domaćeg političkog konsenzusa. Reforme nametnute spolja rijetko se duboko ukorijene.

NATO-ov poziv na veća ulaganja u odbranu dolazi, osim toga, u trenutku kada zemlja ima ozbiljnih socioekonomskih problema i kada njene institucije jedva funkcionišu čak i bez vanjskih pritisaka. Pitanje nije samo može li BiH trošiti više na vojsku. Pitanje je ima li politički i institucionalni kapacitet da takvo ulaganje pretvori u nešto stvarno - a ne u još jedan niz ispunjenih formalnih kriterija koji nemaju veze s realnošću.

Tu je i stariji, teži problem. Međunarodna zajednica već dvadeset i više godina ponavlja iste poruke o BiH - o reformama, o evropskom putu, o sigurnosnim rizicima. A zemlja ostaje u istoj traci. Ako i ovaj val upozorenja prođe bez posljedica, to neće biti samo neuspjeh BiH. Bit će i pokazatelj da te poruke ionako niko ne namjerava pretvoriti u pritisak s posljedicama.

Spore krize su najopasnija vrsta

BiH je posebno ranjiva upravo zato što njena kriza nema dramatičan vrhunac. Nema jednog trenutka u kojem sve pukne. Institucije se troše polako, nadležnosti se osporavaju u malim koracima, a javnost se navikava da je nestabilnost uobičajeno stanje. Zemlja može izgledati mirno dok gubi sposobnost da se sama brani.

Zato NATO-ova poruka o odbrani nije tek budžetski zahtjev. Ona kaže: država koja svoju sigurnost stalno prepušta drugima šalje signal da domaći sistem nije dovoljan. A za BiH, koja u EUFOR-u, NATO-u i Washingtonu odavno vidi posljednju liniju vlastite stabilnosti, to je pitanje od kojeg se ne može pobjeći.

Nije rat, ali nije ni normalno

BiH nije pred ratom. Ali jeste pred pitanjem na koje mora sama dati odgovor: može li provoditi vlastite zakone, finansirati vlastitu sigurnost i spriječiti da politička slabost postane poziv za vanjsko miješanje.

Kada NATO to pita, to više nije diplomatija. To je dijagnoza.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad