Čuveni luk nad Neretvom, djelo mimara Hajrudina, uništeno je tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 9. novembra 1993. godine. Mostar je tada ostao bez svog simbola. Ipak, Stari most je obnovljen i javnosti predstavljen 2004. godine. Dvije godine kasnije uvršten je na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine kao simbol pomirenja u Mostaru i Bosni i Hercegovini. Ove godine obilježava se 20. godišnjica obnove tog mosta. O njegovoj simbolici i značaju za one koje žive u gradu na Neretvi, za N1 je govorio poznati radijski voditelj i Mostarac, Boris Čerkuč.
“Stari most je bio i ostao najveći simbol Mostara, čak i kad je bio srušen zapravo je bio najveći simbol Mostara, ali je grad imao i niz drugih simbola koji su, nažalost, stradali – svaki na svoj način – ali svi kao rezultat te naše bezumne mržnje koja je, kako vrijeme odmiče, sve manje shvatljiva. Ali, ako živite u Mostaru, zapravo nekako živjeti s njom i dalje s tom nekakvom njezinom prisutnošću, koja je nakratko prije 20 godina bila pretočena odnosno prefarbana, ne obnovom, nego ponovnim podizanjem Starog mosta”, kaže Boris Čekuč.
Uz svečanu ceremoniju i vatromet prije 20 godina, otvaranje novog Starog mosta upriličeno je uz optimistične poruke. No vrijeme je pokazalo, dodaje naš sagovornik, da je jednostavnije bilo obnoviti most nego grad, odnosno ljude u gradu.
“Ja mislim da, nažalost, nakon 20 godina mi most imamo, na radost svih onih koji su ga uvijek voljeli i na radost onih koji se bave turizmom i svih drugih koji jesnostavno žele uživati u tom prizoru, ali bojim se da samom mostu nekako tovarimo prevelik teret kada kažemo da nas je Stari most morao ispraviti ili vratiti ili nas obnoviti na neki način, jer to je puno kompleksnija stvar koja i nakon 20 godina stoji i dalje nenarušena, nažalost”, kaže Čerkuč.
Iako je simbol Mostara, Stari most je posljednjih godina često predmet mnogih rasprava. Ove godine prašina se ponovno digla kada je Željana Zovko, zastupnica Hrvatske demokratske zajednice, predstavila u Europskom parlamentu u Briselu “materijalnu i nematerijalnu baštinu Hrvata u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini”, a kao povod je navela 20. godišnjicu otvaranja obnovljenog Starog mosta u Mostaru.
“Problem je što je Mostar bio i ostao od ‘95. godine – onog finiša, Dejtonskog sporazuma – ostao je grad dvostrukih aršina i niko ne želi ući u aršine onoga drugog. To se apsolutno nije promijenilo. Stari most sa većinom svojih aršina stoji, ali na bošnjačkoj strani grada i tamo se prave nekakva pravila za Stari most. A ovamo niko očito ne želi popustiti i barem jednim zubcem ući u taj aršin… Ne postoji ta vrsta dijaloga. I onda je nekako Stari most iz simbola grada dijelom u ovim našim unutargradskim prepucavanjima postao najlakši simbol, pa mogu čaki i reći, podizanje određenih tenzija”, pojašnjava Čerkuč.
Ističe da Stari most nije problem sada, niti je to bio onog trenutka kad ga se rušilo.
“Nije rat krenuo da bi se srušio Stari most. To je bio niz nesretnih, glupih, ružnih, svjesnih, a ponekad možda malo nesvjesnih događaja koji su, nažalost, srušili mnogo toga u ovom gradu. A kako Stari most nije bio problem, nije ni rješenje probleme. Rješenje problema je u ljudima, ali nažalost to je problem koji će biti teže riješiti jer suštinski se mi nismo tu puno pomakli. Mostar je ljepši i uređeniji, ljudi su u nekakvim sterilnijim okolnostima divni, lijepi, krasni, ali kad se god navučemo na tu… pa smao na temu Starog mosta. Mene su pitali neki dan ‘kad će sve ovo biti gotovo, kad će se sve unormaliti’. Prvo sam pitao šta smatramo pod ‘normalom’, kako se to mi moramo kanačno obnoviti da budemo konačno zadovoljni – nažalost, različita su mišljenja – ali ja to nekako skratim s pričom: ‘Onog trenutka kada valjda i zastava Zrinskog bude na Starom mostu, sve će to biti riješeno. Ali, da bismo to vidjeli – u ovom trenutku je to apsolutno nemoguće – milim da će proteći još puno godina ako već govorimo o simboli i simbolima. Nažalost neke stvari u Mostaru jednostavno ne možete preko noći mijenjati i očito da, ili ljudi nemaju taj kapacitet ili, čega se još više bojim, nemaju ni volju ni želju da mijenjaju”, dodaje.
Politike u Mostaru su, kaže Čerkuč, ratne traume pretočile u međuvremenu u svoje političke agende.
“Te traume traju i dalje, a Stari most je također dio te priče. Nije se ništa tu pomjerilo. Pomirio se u Mostaru ko se mislio pomiriti. Građani su se pomirili ‘95-‘96. godine, recimo do 2005. Ko je mislio biti pomiren i ko se mislio sporazumjeti i razumjeti i vratiti na nešto staro, iako je to zapravo nemoguće, to su ljudi uradili. I naravno svi smo dočekali tu obnovu Starog mosta kao nešto fenomenalno, ali smo svi znali da je to samo niz lijepih riječi i da će stvarna obnova grada, i u duhovnom i u društvenom i ljudskom smislu, ići puno teže”, ističe Čerkuč te još dodaje:
“Ja ne dam mijenjati sliku Starog mosta i njegovu identitetsku moć kakvu je imao nekada, ali sam svjestan da se gledanje Starog mosta kod nas mijenja kroz prizmu onoga gdje se u gradu nalazite. I čak jedan takav spomenik je u lokalnim okvirima doveden do one nekakve mahalske ‘naš je, nije vaš.'”
Mostar je grad simbolike i Stari most je jedna od tih simbolika, ali rat simbolima i simbolikama u tom gradu i dalje traje, kaže Čerkuč.
“Ali, da ne bude da je sve crno, svaki Mostarac bilo gdje da živi i stanuje, preko Starog mosta prelazi bez ikakvih problema godinama. Viđamo se tamo i družimo se, ali se to nikako ne da sublimirati u jednu silu koja će izvući grad iz ove situacije u kojoj on jeste”, zaključuje.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!