Glavni tužilac Mehanizma za rezidualne krivične sudove Serge Brammertz poručuje kako zemlje regiona ne sarađuju dovoljno po pitanju procesuiranja ratnih zločina. Brammertz koji je donedavno vodio žalbeni proces protiv Ratka Mladića, ali i protiv Simatovića i Stanišića, ovo je poručio u intervjuu za španski dnevnik “El Pais”.

Novinare El Paisa je interesovalo da li su ICTY i kasnije MRMKS doprinijeli pravdu u našem regionu u kojem se desio genocid u Srebrenici. Brammertz je stajališta je uspjeh ipak postignut.

“S obzirom na probleme drugih međunarodnih sudova, postigao je uspjeh. Uspjeli smo privesti pravdi najodgovornije za te ratove i podignuta je 161 optužnica. U svakom slučaju, kada su UN stvorili MKSJ 1993. godine (isto su učinili 1994. godine s Ruandom) bilo je više konsenzusa nego danas kao podrška međunarodnoj pravdi. Svijet je sada polariziraniji, a na mjestima poput Sirije, Jemena ili Mjanmara nekažnjavanje je norma, a potraga za krivičnom odgovornošću izuzetak. Sada se istrage koje vode do suđenja ove vrste odvijaju na sudovima u Njemačkoj, Francuskoj ili Belgiji, između ostalog, protiv navodnih izbjeglica za koje se ispostavilo da su zapravo ratni zločinci”, poručio je tužilac Brammertz.

Osvrćući se na (ne)saradnju među sudskim instancama u balkanskom regionu Brammertz ističe da ima malo postupaka, da je fokus na žrtvama umjesto na počiniocima.

“Arhiva MKSJ-a vam je na raspolaganju i primamo zahtjeve tužilaca iz ove regije, ali saradnja između zemalja nije dobra. Malo je postupaka, a naglasak se stavlja na žrtve sa svake strane, ali ne i na njihove osumnjičene. Rezultat je veličanje osuđenih ratnih zločinaca i pogoršani nacionalizam koji potiče govor mržnje. Naš ured podnosi izvještaj o situaciji u regiji UN-u i EU svakih šest mjeseci i drago nam je što su uzeti u obzir. Ja sam tužilac, nisam političar, ali politička uslovljenost koju EU primjenjuje da prihvati nove članove sprečava porodicu zajednice da negira genocid u Srebrenici”, navodi Brammertz.

Novinare El Paisa, kao i balkansku javnost generalno interesuje zašto međunarodna pravde djeluje sporo. Brammertz podsjeća na slučajeve Mladić i Karadžić kao najbolje primjere zašto je takva situacija.

“Moramo znati čekati, jer moćni danas neće biti za nekoliko godina. Pogledajte samo činjenicu da potjernice za Radovanom Karadžićem, političkim liderom bosanskih Srba, i njegovim vojnim krilom, bivšim generalom Ratkom Mladićem, datiraju iz 1995. Obojica su slobodno šetali prvo kao idoli dok ih Srbija nije predala kad je vidjela da postoji politički dobitak. Vrijeme je najvažnije, ali žrtvama je to vrlo teško. Majke Srebrenice, na primjer, leže sa sjećanjem na užas smrti svojih najmilijih [oko 8.000 bosanskih Muslimana od ruku trupa bosanskih Srba] i ustaju tražeći ih. Sada kada i Srbija počinje da sudi svojim državljanima, udruženja žrtava kažu nam da svedoci nerado svedoče pred tim sudovima jer im nije pružena podrška”, zaključio je Brammertz.