Prvi put kada je bio u emisiji Izvan okvira nije bio političar, bavio se prevođenjem i pisanjem, motivaciono djelovao na Bosance i Hercegovce autentičnošću svoje pojave i stavova koje njeguje. U međuvremenu ušao je u lokalnu politiku riječima: “Čast mi je svojim znanjem i poznavanjem naših ljudi doprinijet slamanju ropstva u koje smo pali devedesetih godina, u vakat kad sam rođen i ponio ovaj dertli krst na ramenima – ko i svi naši rodoljubi”. Ponovo u Izvan okvira, glavno lice sela Haljinići, svih vremena moglo bi se reći, bio je Branko Češljić. Govorio je o životu u politici, identitetu BiH, dječijem smijehu, trećem entitetu, ali i o teroru manjine.

N1: Uklapate li se u stereotip bh. političara?

Branko Češljić: Godina dana i mjesec je kako sam ušao u politiku. Mislim da mi je najbolja mjera kada prođem ulicom. Smijem proći kroz svoje selo, kao i kroz Kakanj, ljudi mi prilaze i mislim da je to dobra mjera. U mom životu se nije mnogo promijenilo, ostao sam na svome putu, putu čovjeka. Ja nafaku berem iz svojih ruku, a ne iz tuđih džepova.

Kakva je situacija u Haljinićima, ima li života? Oslikava li se na tom jednom lokalnom nivou tmina domaće političke scene koja ne ostavlja prostora za optimizam?

Moji Haljinići su jako pristojno i lijepo selo. Bili su nekada veliki prije rata, dok je bilo življa. Danas smo se prepolovili. Jedno se rodi, dvoje se omakne. Ja to smatram najvećim događajem u godini. Kada zaplaće dijete znaš i da ima budućnosti. I kad odem kod naših muslimana u džamiju kažu dok se god u safu džamije čuje plača ima i budućnosti umeta. Tako je isto i kod katoliko ili bilo koje druge zajednice.

Pristajete li vi na podijeljenost identiteta, da pripadata isključivo jednoj tradiciji?

To su meni poslije rata šuplje priče. Svi identiteti su slojeviti i moraju se čuvati. Ja kada slavim Božić kolačić su orijentalnog porijekla, sarma je tursko jelo i šta sad – trebam se odricati za Božić? Turci su čestit narod. Niko ti ne može zabraniti da imaš samo jedan identitet. To što nas vlast gura u jednoličnost to je bolest. Bosna je jedna lijepa cjelina. Niko tebi ne može zabraniti da odeš u Banjaluku ili Čapljinu, ako si čovjek. Moja komšinica katolkinja kada čuje ezan kaže neka se svako moli zajedničkom Bogu, na način kako je naučio.

Optužili su vas da zbog jedne rečenice podržavate formiranje trećeg entiteta. “Nešto spominju ovaj treći entitet da bi napravili. Meni svejedno, ja i dalje ostajem živit sa svojim muslimanima – najradije s njima, pa mojim pravoslavcima i katolicima kako sam i navikao”, stoji u vašoj objavi nakon koje su uslijedile reakcije.

Treći entitet je budalaština kao i “Herceg-Bosna”, koja je koštala cijelu BiH. Zbog te “Herceg-Bosne” nema hiljada katolika. Kada su tražili da se moj djed preseli iz Vareša on nije htio na kamen u Hercegovinu. Budalaština je Bosnu cijepati pa imaš nakaradu kao što je Republika Srpska, jednako nakaradna kao Federacija. Moja rijeka Trstionica – prvo selo na ulazu je katoličko, pa onda ide muslimansko, pa ponovo katoličko…

Obilazite državu i sastajete se sa ljudima iz svih dijelova Bosne i Hercegovine?

Režimski agitatori, gori od Goebbelsa, pokušali su i od mene napraviti nacionalistu. Kako nas podijeliti? Kako doći do katoličkog sela ako moraš proći kroz muslimansko. Da nas svjetske sile isjeku bilo kakvim novim granicama ja se ne bih odrekao meni najbližih, to su prvo muslimani pa onda pravoslavci. Hodao sam od naše čestite Krajine do lijepe Hercegovine. Svugdje su me ljudi pozdravljali i prepoznavali što mi je bilo drago. Taj svijet postoji i većina je koja normalno živi. Svi oni vole rodni kraj.

Znači li to da trpimo teror manjine?

Naravno, u bosanskom odgoju znamo da je budala manje, ali su grlatije. Lijepo odgojen čovjek je tih i nema potrebe da se glasom ističe. Nas drži manjina koja poprilično neukom većinom i polupismenim bh. narodom upravlja. Mi smo slabo obrazovani i zato upravljaju s nama.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad