Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte izjavio je kako zapadni vojni savez ima određene zabrinutosti u vezi sa situacijom u Bosni i Hercegovini, ali i s odnosima između Srbije i Kosova, ali da neće dozvoliti da dođe do bilo kakvog sigurnosnog vakuuma u regiji. Mnogi eksperti upozoravaju da bi ratovi koji se trenutno vode mogli biti završeni, ali da postoji opasnost da će se "zapaliti" novi. Postoji li opasnost od sukoba na Balkanu? Odgovore u Pressingu dali su vanjskopolitički komentator iz Beograda Boško Jakšić, akademik, univerzitetski profesor historije iz Sarajeva Husnija Kamberović, te politolog i konsultant iz Zagreba Davor Gjenero.

Kamberović: Naravno, svi se mi pribojavamo toga. To su dvije ključne tačke – BiH i Kosovo. Ali Kosovo je puno sigurnije nego Bosna zbog većeg prisustva snaga NATO-a dole i važnije geopolitičke pozicije. BiH je puno ranjivija, mi smo kao država razvaljeni i izbušeni na svim stranama i to je podložno tlo za razne konflikte bez obzira što će mnogi reći ‘ko će više ratovati’ i ‘odakle oružje’. Mislim da je BiH vrlo fragilna i opasna država i podložan teren za izazivanje ratnih sukoba. Zato bih tu bio vrlo oprezan, a nisam siguran da je međunarodna zajednica toliko odlučna da zaustavi ili spriječi neke ratove. Ne bih puno vjerovao u to. Mi to možemo vidjeti kroz razne izjave recimo ruskog ambasadora u BiH koji često upozorava bosanske lidere.

“Dodik ne postoji bez Vučića, a na njega vrše pritisak”

Amir Zukić: Ne tako davno rekao je ambasador da bi svako približavanje BiH NATO-u Rusija smatrala neprijateljskim činom na koji bi reagovala. Pribojavate li se aktivnost iz vana ili unutrašnjih?

Kamberović: Rat mora krenuti iznutra uz poticaje iz vana. Mislim da tu ruski uticaj ne treba smatrati bezazlenim. Oni su u stanju isprovocirati konflikt. Imamo niz primijera od raznih događaja u regionu gdje je prijetila opasnost, ali je zaustavljena. Ali nisam siguran da u BiH ima dovoljno unutarnjih snaga koje bi te provokacije zaustavile. Ali, ukoliko dođe do nekog konflikta, a nadam se da neće, došao bi na poticaj izvana.

Amir Zukić: Da li Bi NATO branio BiH?

Jakšić:  Mislim da smo daleko još od te situacije da bi NATO trebao da brani BiH od nekog oružanog konflikta. Ja ne vjerujem u taj konflikt bez obzira na tenzije koje parališu BiH decenijama. Ono što je meni zanimljivo je uloga Beograda jer početkom decembra Slobodna Bosna je prenijela ‘non paper’ koji govori da bi trebalo doći do sporazuma između BiH i Srbije o stavljanju van snage Deklaracije o zaštiti političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda, uz puno poštivanje Dejtonskog sporazuma i političkog suvereniteta BiH. Beograd čini mi se za sada na to nije spreman i to se vidi iz odnosa prema genocidu u Srebrenici i proslavi ilegalnog dana RS. A da li će biti pritisak na Vučića, mislim da hoće, i ukoliko se s njim obavi dobar posao, a čini mi se da se on posljednjih mjeseci udaljava pokušavajući da to učini neprimjetno od Moskve a približava Amerikancima, onda neće biti potrebe ni za kakvim sankcionisanjem Dodika jer on bez Vučića nema političku budućnost. A u krajnjoj liniji Putin je zaokupljen mnogo važnijim pitanjima. Oružani sukob isključujem, nema potencijala. Taj sukob bi trebalo da vode mlada generacije, a vidjeli smo da mlada generacija za to apsolutno nije zainteresovana.

“Vučić koristi RS kako bi odvukao pažnju javnosti od Kosova i problema u Srbiji”

Amir Zukić: Narativ o Kosovu u Srbiji je sve slabiji, a sve jači o RS – ugrožena RS. I na sportskim događajima se kliče VRS i RS. Je li to po diktatu vlasti ili to dolazi iz naroda?

Jakšić: Nije to slučajno. To je kombinacija Vučićeva jer on u ovom trenutku je u poziciji da potvrdi nezavisnost Kosova, ali ne zna kako bi to uradio. Problem je što su i on i vlasti i opozicija taoci populističko nacionalističke teze ‘Kosovo je Srbija’, ali imajući u vidu šta se sada dešava i koliko se pojačavaju pritisci da se kosovski problem riješi, Kosovo je manje-više završena priča. Evropljani šalju jednog od skandinavskog diplomata koji će biti mnogo energičiniji nego njegov slovački prethodnik, a Washington se sprema za akciju. A zarad prebacivanja pažnje javnosti i okretanja od problema u zemlji, što je stara taktika, onda se aktuelizuje pitanje RS. Ono je sada ubačeno u vrh svih političkih debata. I da se otkloni priča o Kosovu gdje se ide prema priznavanju de facto, ali se diže tenzija oko RS. To će trajati dok Zapad, prije svega Amerikanci, ne kažu dosta.

Gjenero: Bojim se sukoba. Čini mi se da je prije svega važno što jače osigurati BiH pripadnost euroatlantskom kontekstu i da je izrazito važno, nešto što se čini sitno pragmatično, a to je brzo i efikasno sagraditi Južnu plinsku interkonekciju, prekinuti svaki oblik uvjetovanja i pokušaja da se Čović uspostavi ako alternativni Dodik. Dakle, Dodik kao energetski ključar BiH na sjeveru, a Čović na jugu. To Amerikanci izrazito dobro razumiju i trenutni američki ambasador u Sarajevu vodi vrlo dobru politiku kada je o tome riječ. Ja sam pomalo optimist u ovom pitanju jer Trump razumije dobro pragmatične stvari, a ovo to jeste. BiH sada trebaju hitna čvrsta euroatlantska sidra. Nažalost, to se ne dešava i nažalost, jedini izvor nestabilnosti nije samo Srbija. Iz procesa koji počinju Hrvatskoj bojim se da se i odnosi RH i BiH mogu vratiti u taj okvir iz 1997. i to ne zbog aktualne izvršne vlasti nego zbog konteksta koji se postepeno uspostavlja.

Jakšić: Problem za političke procese u BiH je ono što bi nazvao ambivalentno ponašnje i predsjednika Srbije i Hrvatske. Imamo Vučića koji stalno ponavlja da priznaje suverenitet i teritorijalni integiret BiH, a vidimo šta radi sa RS, nikada nije osudio Dodikov govor separatizma. Slično govori i Milanović. On čas govori o podršci građanskoj BiH, a čas iskazuje nesumnjive simpatije prema Herceg-Bosni upravo u kontekstu ‘južnog Dodika’. To sve otežava situaciju u BiH.

“Čović politički ucjenjuje Zagreb”

Amir Zukić: Šta s ojačanim Milanovićemmogu očekivati BiH i Srbija?

Gjereno: Ja sam izrazito zabrinut zbog procesa koji se odvijaju u RH. Plenković često nije imao snage provesti politike za koje se zalaže, a u Sarajevu često ne razumijete da poltika koju vodi Dragan Čović nije politika Zagreba i da je u političkom smislu za razliku od Dodika koji je klijent Beograda, Čović taj koji drži politički ucijenjenim Zagreb. Ovaj permamentni sukob između premijera i predsjednika mu je dodatno povećavao manevarski prostor. Pri tome se predsjednik Milanović sistemski dodvorava Čoviću i tu i tamo sa žaljenjem konstatuje da, uprkos tome što je on najviše napravio za Hrvate u BiH, ipak HDZ BiH i dalje politički paktira sa premijerom Plenkovićem koji je po toj retorici tek puki briselski činovnik a ne s njim koji je suvremeni Tuđman. Vidite da je on na retorici simoblike ovu kampanju vodio pod parolom ‘predsjednik za predsjednika’, to je parola koju je radio Tuđman na predsjedničkim izborima 1997. što je najgore vrijeme za demokratiju RH. To je vrijeme isključivosti, političke dominacije, populističkog sistema, s druge strane potpune izolacije. Sve ovo što će se dašavati u narednih mjesec dana sa inauguracijom će upravo biti u tom kontekstu u tim uvjetima, manevarski prostor Vlade za vođenje evropskih politika biti drastično smanjen. Ono što je premijer Plenković dobro radio je prije svega to što je gurao BiH u integracijski proces i tu se doista trudio da pomogne. A ova politička altenativa koja jača, na to odmahuje rukom.

Amir Zukić: Zašto lideri u Srbiji i Hrvatskoj koriste BiH za svoje unutrašnje političke stvari?

Kamberović: Zato što oni BiH doživljavaju kao dio vlastitog političkog djelovanja i mislim da mi ovdje nećemo imati dobru regionalnu saradnju. Lideri Srbije i RH se ne trebaju tako snažno petljati u unutrašnje stvari BiH. Treba podsjetiti na neke izjave iz davnih vremena Marka Nikelića iz 1970-ih kada je rako da Srbija ne treba voditi brigu o svim Srbima u Jugoslaviji. Mislim da je s hrvatske strane to jedanput rekao  predsjednik Mesić kada je pozvao bh. Hrvate da svoje političke dogovore i interese rješavaju kroz razgovore unutar BiH. Dok lideri u Srbiji i RH ne shvate da ne trebaju rješavati bh. pitanja već podstaći bh. lidere da u međusobnom dijalogu to rješavaju, mi nećemo imati dobrosusjedske odnose. Ukoliko bi Čović bio svjestan da ga Zagreb ostavlja samoga ili gura u pregovore u BiH, njegove bi ambicije bile potkresane i bio bi orijentiran prema nekim relanijim rješenjima nego danas.

Amir Zukić: Razloge za miješanje u BiH vide u ugroženosti?

Kamberović: To su sve narativi koji se nameću. Ako postoji osjećaj ugroženosti unutar BiH treba voditi dijalog, a Srbija i Hrvatska ne trebaju da se postave kaoarbitri jer tako ne mogu donijeti ničega dobrog

Gjenreo: Jedna riječ je konstitucionalni patriozitam i to je Mesić dobro radio. Njegova poruka je bila “Sarajevo je vaš glavni grad i tu možete rješavati probleme, Hrvatska može eventualno pomoći da se stvore povoljniji uvjet”. I to je politika koju je Plenković razumio, a Milanoviću se gadi. Ova ima manju snaga iz dana u dan, a ova pogrešna veću.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje