Darijana Filipović i Semir Efendić nagovještaj promjena: Hoće li velike stranke konačno otvoriti prostor novim liderima?

U bosanskohercegovačkoj politici već decenijama gledamo sličan obrazac. Lideri i visoki funkcioneri stranaka se smjenjuju u televizijskim duelima, stranačkim saopćenjima i međusobnim optužbama, dok se unutar njihovih organizacija prostor za nove ljude otvara sporo, uglavnom onda kada za to nastupe određene političke okolnosti.

Zato kandidatura Darijane Filipović za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH i rezultat koji je Semir Efendić ostvario u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva zaslužuju pažnju i izvan stranačkih okvira.

Njihovi politički putevi nisu isti, niti pripadaju istom političkom prostoru. Ali oba slučaja otvaraju važnu raspravu o tome koliko su velike stranke spremne ponuditi drugačije političke profile i koliko su birači spremni dati im povjerenje.

Emotivno obraćanje Darijane Filipović, zahvalila se posebno sestri i suprugu, uputila poruku i onima koji nisu vjerovali u nju

Građani Bosne i Hercegovine godinama gledaju ista lica na najvažnijim političkim funkcijama, iako stranački lideri često najavljuju dolazak novih i mladih kadrova. U praksi su se na izbornim listama, posebno kao nosioci ili kandidati za najviše funkcije, uglavnom pojavljivala dobro poznata imena.

Nezadovoljstvo dugogodišnjim političkim strukturama često je tema javnih rasprava, posebno među mladima. Ipak, ovogodišnji izbori pokazali su i primjere stranaka koje su odlučile u prvi plan staviti političare mlađe generacije ili ponuditi drugačije liderstvo.

Darijana Filipović: HDZ-ovo osvježenje

Jedan od primjera je HDZ BiH, koji je odlučio da za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH kandiduje 39-godišnju Darijanu Filipović, koja je ostvarila pobjedu na ovogodišnjim izborima.

HDZ BiH je njenom kandidaturom otvorio prostor političarki mlađe generacije koja iza sebe već ima značajno stranačko i parlamentarno iskustvo. To je spoj koji zaslužuje pažnju: mladost bez političke neiskusnosti i ambicija koja ne počinje od nule.

U zemlji u kojoj se politička zrelost nerijetko poistovjećuje s brojem godina provedenih na funkcijama, takav profil kandidata može predstavljati osvježenje. Ne zato što je mlađi političar automatski bolji, niti zato što promjena lica nužno znači promjenu politike, već zato što političkim organizacijama daje priliku da pokažu kako njihova budućnost ne mora zavisiti isključivo od jednog lidera.

Dragan Čović prvi put je izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH 2002. godine, a drugi put 2014. godine. Na izborima 2018. poražen je od Željka Komšića, iako je tada osvojio više glasova nego na prethodna dva izbora na kojima je pobijedio.

Čović se zahvalio predstavnicima bošnjačkog naroda, govorio o koaliciji pa se obratio Darijani: Daruška hvala ti što si iznijela ovaj teret

Četiri godine kasnije HDZ BiH kandidovao je Borjanu Krišto, koja je osvojila 180.255 glasova, ali je Komšić ponovo odnio pobjedu sa 227.540 glasova.

Stranke s hrvatskim predznakom godinama su osporavale legitimitet Komšićevog izbora, tvrdeći da su presudnu ulogu u njegovim pobjedama imali bošnjački birači. Zbog toga su insistirale na izmjenama Izbornog zakona BiH kojima bi se, prema njihovim stavovima, osiguralo legitimno predstavljanje hrvatskog naroda.

Ipak, Darijana Filipović je na izborima 2026. godine, prema preliminarnim rezultatima, uspjela osvojiti mandat prema istim osnovnim pravilima izbora članova Predsjedništva BiH iz Federacije.

To otvara i pitanje koje nadilazi samu izbornu pobjedu: može li dolazak mlađih političara značiti početak stvarne generacijske promjene unutar stranaka ili će nova lica nastaviti provoditi politiku koju oblikuju dugogodišnji lideri?

Semir Efendić i politički povratak Stranke za BiH

Drugi primjer je Stranka za Bosnu i Hercegovinu, koja se decenijama vezivala za ime svog osnivača Harisa Silajdžića, čak i nakon njegovog povlačenja s mjesta predsjednika stranke.

SBiH je od osnivanja 1996. do 2010. godine bila važan faktor u formiranju vlasti, ali je potom iz izbora u izbore bilježila pad političkog utjecaja. Amer Jerlagić pokušavao je provesti rekonstrukciju stranke, ali je značajniji zaokret uslijedio dolaskom Semira Efendića, koji je potom preuzeo i njeno vodstvo.

Na posljednjim izborima Stranka za BiH ostvarila je značajan politički rezultat, a Efendić je kao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, prema preliminarnim podacima CIK-a od 13. oktobra, osvojio 145.770 glasova.

Iako nije pobijedio u utrci za Predsjedništvo BiH, Efendićev izborni rezultat, kao i mandati koje je Stranka za BiH osvojila na svim nivoima vlasti, svjedoče o značajnom političkom povratku ove stranke, za koji dio zasluga svakako pripada i Semiru Efendiću, koji je njenim preuzimanjem donio novu političku dinamiku i ojačao njenu poziciju na političkoj sceni.

Efendić zadovoljan rezultatom: Ovo je velika podrška za SBiH i ono što radimo

Efendić nije novo lice u politici. Iza njega su godine obavljanja funkcije načelnika sarajevske općine Novi Grad i političkog djelovanja. Međutim, njegov dolazak na čelo SBiH predstavlja primjer promjene liderstva u stranci koja je godinama bila snažno vezana za jednog političara.

U oba slučaja, i kod Filipović i kod Efendića, pažnju je privukao i način političkog predstavljanja, s naglaskom na konkretna pitanja i probleme građana. Njihovi rezultati otvaraju prostor za raspravu o tome koliko birači žele drugačije političke poruke, ali i koliko su spremni podržati političare koji nisu decenijama bili u prvom planu.

Efendić otkrio da neće tražiti za sebe ništa: Hoće li prihvatiti da bude premijer KS ili FBiH?

Dugogodišnji lideri i izborni rezultati: Je li vrijeme za drugačiji pristup?

Pitanje generacijske smjene posebno je zanimljivo kada se uporede rezultati kandidata i stranaka koje predvode.

Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i jedan od najdugovječnijih aktera na bh. političkoj sceni, na izborima 2026. godine ponovo nije uspio osvojiti mandat u Predsjedništvu BiH.

Prema preliminarnim rezultatima od 13. oktobra, Izetbegović je osvojio 192.259 glasova, više od Semira Efendića, ali nedovoljno za pobjedu nad Denisom Bećirovićem.

Izetbegović je poražen i na izborima 2022. godine. Njegovi izborni rezultati, kao i rezultati SDA na parlamentarnim izborima, otvaraju pitanje u kojoj mjeri popularnost stranke prati popularnost njenog dugogodišnjeg lidera.

Izetbegović priznao poraz i čestitao Bećiroviću: „Ja nisam uspio, SDA je uspješnija od mene“

Sama činjenica da stranka osvaja više glasova od svog predsjedničkog kandidata ne mora automatski značiti gubitak povjerenja u lidera, jer se radi o različitim izbornim utrkama. Ipak, ponovljeni porazi u utrci za Predsjedništvo BiH predstavljaju povod za raspravu o kadrovskoj politici i budućnosti stranačkog liderstva.

Slično pitanje može se postaviti i u drugim političkim organizacijama. Koliko dugo jedna stranka može političku prepoznatljivost graditi gotovo isključivo na svom predsjedniku i koliko prostora ostavlja ljudima koji bi jednog dana trebali preuzeti odgovornost?

Od Špirića do stranačkih predsjednika: Decenije na političkim funkcijama

Rasprava o generacijskoj obnovi ne može se zaustaviti na SDA i HDZ-u BiH. Ona se jednako odnosi na SNSD, SDP, DF, Stranku za BiH i druge političke organizacije koje imaju dugogodišnje lidere i prepoznatljive strukture moći.

Milorad Dodik već tri decenije predstavlja centralnu političku figuru SNSD-a, stranke na čijem je čelu od njenog osnivanja. Ni SDP BiH nije izuzetak kada je riječ o dugogodišnjem liderstvu. Nermin Nikšić predvodi ovu stranku od 2014. godine. Iako se njihove politike i politički putevi značajno razlikuju, oba primjera otvaraju isto pitanje: koliko su velike stranke spremne stvarati nove lidere i omogućiti im da preuzmu stvarnu odgovornost?

Jedan od primjera dugotrajnog prisustva na državnoj političkoj sceni je SNSD-ov Nikola Špirić.

Prvi put je izabran u Parlamentarnu skupštinu BiH još 1998. godine. Od tada je obavljao niz visokih funkcija, uključujući dužnost predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministra finansija i trezora BiH, a bio je i poslanik i delegat u državnom parlamentu.

Prema evidenciji njegovih parlamentarnih mandata, u Parlamentarnoj skupštini BiH proveo je ukupno približno 18 godina. Od njegovog prvog ulaska u državni parlament prošlo je čak 28 godina.

Ni Nikola Špirić nije usamljen primjer dugogodišnjeg prisustva u institucijama vlasti. SDA-ov Šefik Džaferović na parlamentarnim funkcijama prisutan je još od 1996. godine. Nakon višegodišnjeg mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, izabran je za člana Predsjedništva BiH, da bi se potom ponovo vratio u državni parlament, ovaj put kao delegat Doma naroda.

Njihove političke karijere otvaraju pitanje koliko dugo isti kadrovi ostaju na najvišim funkcijama i koliko prostora političke stranke ostavljaju novim generacijama.

Dug politički staž sam po sebi ne mora biti nedostatak. Iskustvo može predstavljati važnu prednost u obavljanju javnih funkcija. Problem, međutim, nastaje ako političke organizacije ne stvaraju prostor za nove kadrove i ako se mogućnost napredovanja unutar stranaka previše veže za volju jednog lidera ili uskog kruga ljudi.

Jer, koliko god iskustvo bilo važno, političke organizacije morale bi biti sposobne stvarati nove generacije lidera, a ne zavisiti od istih pojedinaca desetljećima.

Jesu li nove generacije spremne preuzeti odgovornost ili će ostati u sjeni starih lidera?

Kandidatura Darijane Filipović i izborni rezultat Semira Efendića nisu dokaz da je generacijska smjena već promijenila bosanskohercegovačku politiku. Ali jesu dobar povod da se postavi pitanje koje prevazilazi jednu izbornu utrku i jednu stranku.

Zašto velike političke organizacije tako često čekaju da izgube izbore, oslabe ili se suoče s unutrašnjim problemima prije nego što ozbiljnije otvore prostor novim ljudima?

Zašto se kadrovska obnova često predstavlja kao rizik, umjesto kao ulaganje u budućnost?

I zašto bi birači morali čekati da se dugogodišnji lideri povuku kako bi dobili priliku upoznati nove političke profile?

Ako žele zadržati povjerenje građana, velike stranke moraju ozbiljnije pristupiti generacijskoj smjeni. Potrebni su im ljudi koji će imati priliku da se dokažu, ali i odgovornost da pokažu rezultate.

Pritom, dolazak novih lica ne znači nužno i dolazak novih politika. Pravo pitanje je hoće li mlađi političari dobiti mogućnost da samostalno donose odluke ili će ostati samo nova lica starih političkih struktura.

Možda se upravo u tome krije najvažnija poruka ova dva politička primjera: budućnost stranaka ne zavisi samo od toga koga će kandidovati na sljedećim izborima nego i od toga jesu li spremne graditi politički život koji ne zavisi uvijek od istih imena.

Jer stvarni iskorak nije samo kandidovati novo lice. Stvarni iskorak je stvoriti uslove da nova generacija zaista dobije priliku da mijenja politiku.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije N1 BiH.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad