Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su šest osoba osumnjičenih za zločine počinjene u selu Jošanica u Foči tokom 1992. godine, kada je ubijeno 56 osoba srpske nacionalnosti.

Kako je saopćeno iz Tužilaštva BiH, na području Sarajeva i Goražda uhapšeno je šest osoba koje su pod istragom zbog ratnog zločina počinjenog u selu Jošanica kod Foče, u decembru 1992., kada je ubijeno 56 žrtava srpske nacionalnosti, pretežno civila, među kojima je bilo i žena i djece.

Tokom napada, izvršeno je paljenje i uništavanja kuća i imovine, a žrtve su nakon zločina pronađene i identificirane.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije je objavila TV Justice i analizu o neprocesuiranom zločinu koji se desio na Nikoljan 19. decembra 1992. godine, kada je ubijeno više od 50 osoba srpske nacionalnosti, među kojima troje djece – dvoipogodišnja Danka, desetogodišnja Dragana i sedmogodišnji Dražen.

Dušanka Višnjić-Lalović imala je 17 godina kada je preživjela napad u selu Jošanica i kada su joj ubijeni otac i tetka.  

“Ja molim sud i tužilaštvo, i ovaj put ih molim, da izvade predmet iz ladice i da ljudski to odrade, ako ni zbog čega drugog, onda zbog troje djece. Oni ništa nisu krivi. Mala Danka, šta je dijete od dvije i po godine znalo, nije znala ni kako se zove”, rekla je ranije Višnjić-Lalović za BIRN BiH.

Na vijest o hapšenju za zločine u Jošanici u telefonskom pozivu rekla je da očekuje pravdu za ubistvo 56 osoba.

“Sjećanja ne blijede, iako je prošlo 30 godina. Sjećam se, slike su i sad pred mojim očima. Očekujem ovozemaljsku pravdu za počinioca ubistva djece čije je djetinjstvo prekinuto, male Danke od dvije i po godine, Dražena i Dragane, za ubistvo dvije kompletne porodice Višnjić Stojke i Višnjić Vukadina, za 12 bračnih parova, za 21 ženu. Ponavljam, ako Jošanica nije zločin, onda zločin ne postoji”, kazala je Višnjić-Lalović.

U monstrupznom zločinu tada su ubijeni i deda Vukadin Višnjić (64), njegova supruga Zorka (64), njihova dva sina Dragoljub (39) i Milan (33), Dragoljubova supruga Olga (31) i njihovo dvoje djece, Dragana (10) i Dražen (7).

Svi ukućani su pobijeni i u porodici Stojke Višnjić (68), koja je stradala zajedno sa svojom snahom Gojom (44), unukama Zorom (22) i Rankom (24), unukom Vlatkom Višnjićem (20) i praunukom Dankom Tanović (2), Zorinom kćerkom.

Ubijeno je i devet članova familije Kulić, po pet u familijama Grujičić i Blagojević, zatim četvoro Davidovića, po troje Jegdića, Pljevaljčića i Stojanovića, dvoje Mićevića i Ivanovića, te po jedan član iz porodica Škipina, Stevanović, Jagodić i Tanović.

Medicinar u penziji Slavko Đorđević, kome su ubijeni sestra Jela Višnjić (50) i zet Miladin Višnjić (52) primio je tijela u mrtvačnici fočanske bolnice, fotografišući svaku žrtvu ponaosob.

– Počinjen je neshvatljiv zločin. Svi su poginuli klanjem, ubijanjem tvrdim predmetima, noževima, sjekirama. Niti su se branili, niti su imali oružje da se brane – svjedočio je  Đorđević.

Prisjetio se da je njegova sestra izbodena nožem u trbuh i na kraju usmrćena ubodom u vrat.

– Mog zeta su sjekli nožem, od stopala do gluteusa nekoliko rezova mišića su napravili, a razbili su mu čelo, šake i stopala da ne bi mogao da bježi. Razbijali su nekim predmetima lobanje i sjekli preko lica i nosa, odsjecali uši – svjedočio je Đorđević.