Oglas

Nevjerovatna priča

(VIDEO) S diplomom i prosjekom 9,6 ostao na farmi kod Kotor Varoša: Krave slušaju radio, a zbog jedne junice nije želio otići u Australiju

Screenshot 2026-11-22 161016
Screenshot Nova BH

Diploma magistra poljoprivrede, prosjek 9,6 i godine provedene u učenju. Za mnoge bi to bio put do sigurnog posla i kancelarije. Za Darka Stankovića iz Maslovara kod Kotor Varoša život je imao drugačiji plan. Umjesto da čeka zaposlenje, odlučio je stečeno znanje primijeniti na vlastitom imanju. Danas sa suprugom Radom i njihovo dvoje djece gradi život u kojem nema mnogo odmora, ali ima ljubavi, rada i zadovoljstva. A koliko je vezan za svoje rodno mjesto, najbolje govori priča iz djetinjstva: kada mu se pružila prilika da s porodicom ode u Australiju, imao je samo jedan uslov – da s njima pođe i junica.

Oglas

Priču o ovoj neobičnoj, ali složnoj porodici iz Maslovara donijela je reporterka Mirjana Pavlović za Novu BH.

Diploma na zidu, znanje na vlastitom imanju

Darko Stanković rođen je u Maslovarama, gdje i danas živi. Nakon završene srednje ekonomske škole u Kotor Varošu, odlučio je nastaviti obrazovanje na Poljoprivrednom fakultetu.

"Po zanimanju sam magistar poljoprivrede, završio sam srednju ekonomsku školu u Kotor Varošu. Poljoprivredni fakultet sam završio 2016. godine, magistrirao sam 2019. godine", ispričao je Darko.

Iako je studije završio s izuzetnim uspjehom, put do zaposlenja nije bio onakav kakvim ga je zamišljao.

Nakon završetka fakulteta očekivao je priliku da svoje znanje pretoči u posao, ali se, kako se navodi u prilogu Nove BH, suočio sa stvarnošću u kojoj partijska knjižica često vrijedi više od diplome.

Umjesto da čeka da mu neko pruži priliku, odlučio je stvoriti je sam.

Na vlastitom imanju pokrenuo je malu farmu krava, a diploma nije ostala samo uspomena na godine studiranja. Znanje stečeno na fakultetu svakodnevno primjenjuje u poslu kojim se bavi.

Krave imaju imena, stalno slušaju radio, a vijesti ih ne brinu

Na Darkovom imanju svaka krava ima svoje ime i posebnu priču.

"Ovo je Ruana, ovo je Cvetulja, ovo je Samer, ovo je Dunja, Kimberli, Nikol i Alisa. Alisa nam je najdraža krava, ona se zadnja otelila i najmlađa među njima", pokazuje Darko svoje životinje.

Objašnjava da svaka životinja mora biti evidentirana u veterinarskom registru i imati ušnu markicu, koja je svojevrsna lična karta.

Ipak, ono što ovu farmu čini posebno zanimljivom jeste radio koji kravama neprestano svira.

Darko kaže da muzika pozitivno utječe na proizvodnju mlijeka te da krave uz nju daju više mlijeka. Zato im radio stalno svira, a repertoar nije strogo određen. Osim muzike, životinje ponekad slušaju i vijesti.

"Slušaju sve. Slušaju sve, slušaju i vijesti nekad, ali zavisi šta je na repertoaru. A ne sekira njih situacija u svijetu, kad imaju hrane pred sobom, onda ih ne sekira ništa", kroz osmijeh govori Darko.

Dok se ljudi svakodnevno brinu zbog brojnih problema, njegove krave, čini se, imaju sasvim drugačije prioritete – dovoljno hrane, mir i muziku.

Rada i Darko ne dijele poslove na muške i ženske

Život na selu podrazumijeva rano ustajanje, svakodnevni fizički rad i brojne obaveze. Ipak, u ovoj porodici nema stroge podjele poslova.

Darko i supruga Rada sve rade zajedno, a kada jedan od njih ima druge obaveze, drugi preuzima posao na imanju.

"Uglavnom radimo sve zajedno", kaže Darko.

"Ako on radi rezidbu voća, ako ide nešto privatno raditi, onda to odradim ja. Svekrva čuva djecu i tako iz dana u dan", objašnjava Rada.

Uprkos svim izazovima, ne kaju se zbog odluke da svoj život grade na selu.

Njihovo dvoje djece odrasta okruženo prirodom i životinjama, a na porodičnoj trpezi uglavnom se nalazi ono što sami proizvedu.

Zbog jedne junice nije želio otići u Australiju

Darkova ljubav prema selu i životinjama nije se pojavila tek nakon završetka fakulteta. Ona ga prati od najranijeg djetinjstva.

Jedna porodična anegdota najbolje pokazuje koliko je još kao dječak bio vezan za životinje.

"Kad sam imao 6 godina, 2000. godine, imali smo ponudu od ujaka da idemo u Australiju. Međutim, ja sam postavio uslov: ići ćemo ako bude išla junica s nama", prisjeća se Darko.

Od tada su prošle godine, ali Darko je ostao vjeran svom rodnom mjestu.

Junica nije otišla u Australiju, a ni on nije napustio Maslovare.

"Znanje niko ne može oduzeti"

Iako njegova diploma danas ne stoji na zidu neke kancelarije, Darko ne smatra da su godine učenja bile uzaludne.

Naprotiv, uvjeren je da mu je obrazovanje pomoglo da uspije u poslu koji voli.

"Pa, nije trud uzalud. I sve što sam krenuo raditi u poljoprivredi, uspio sam. Znanje niko ne može oduzeti", poručuje.

Porodica ima i planove za budućnost. Osim proširenja farme, Darko kroz osmijeh otkriva da planiraju i proširenje porodice.

"Pa i širit ćemo broj djece", kazao je.

Na pitanje planiraju li nekada otići iz Maslovara, odgovor je jednostavan.

"Ne planiramo. Tu smo gdje smo i nadamo se što duže", poručio je Darko.

Dok mnogi svoju budućnost traže daleko od rodnog mjesta, Darko i Rada odlučili su je graditi upravo tamo gdje su im korijeni.

Njihova priča podsjeća da se uspjeh ne mjeri uvijek visinom plate, položajem ili adresom na kojoj živimo. Nekada je najveće bogatstvo mogućnost da radiš ono što voliš, da ti djeca odrastaju uz prirodu i da na kraju dana znaš da si baš tamo gdje želiš biti.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama