Nedavni slučajevi vršnjačkog nasilja u osnovnoj školi u Nevesinju, u dva odjeljenja sedmih razreda, ponovo su usmjerili pažnju javnosti ka tom problemu. Šta je uzrok sve veće surovosti u vršnjačkim neslaganjima ili sukobima koji se dešavaju u adolescentskom periodu, pitali smo Samelu Alagić, pedagogicu-psihologinju u OŠ "Safvet Beg Bašagić" Sarajevo i Elmu Dizdarević, potpredsjednicu Vijeća roditelja KS.
Nasilje prema nastavnicima
Alagić je podsjetila da je nasilja oduvijek bilo samo što nismo znali postaviti granicu dokle ide razvojno i agresivno koje ima karakteristike nasilja po svim istraživanjima.
“Nasilja ima svuda oko nas, pa i u školama. Nasilja ima među učenicima, nastavnicima, roditeljima, i roditeljima prema djeci“, rekla je Alagić.
Govoreći o nasilju prema nastavnicima, kazala je da nove generacije imaju poprilično slobodu.
“Mi tada nismo imali mobilne telefone, društvene mreže i nismo primali razne informacije. Za nas je nastavnik bio autoritet u učionici. Nije lako ni učenicima, ni nastavnicima. Kad vas učenik vrijeđa i neće da radi, i kad na sve moguće načine pokušava da diskredituje vašu ličnost, onda možemo govoriti o nekim oblicima nasilja prema nastavnicima. Oni su u manjoj formi nego što je vršnjačko nasilje i nasilje putem društvenih mreža”, naglasila je Alagić.
Lažne prijave
Dizdarević je apelovala na roditelje da razgovaraju sa svojom djecom.
“Mi djelujemo samo kad se nešto desi. Blaga preporuka prema medijima: ne moramo objaviti čitav snimak, objavimo samo jedan segment tog snimka, između ostalog da se vidi, a da se ne vidi puno toga”, poručila je Dizdarević, dodavši:
“Mi ispred Kantonalnog vijeća roditelja pokrenuli smo jednu edukaciju od strane predsjednika Vijeća koji obilazi dobrovoljno 26 škola, gdje drži predavanje o nasilničnom ponašanju na internetu. Djeca nam kopiraju u mnogo čemu, a između ostalog mogu i u tom nasilnom ponašanju”.
Istaknula je da ima i lažnih prijava od strane roditelja kada ustvari postoji sukob razmišljanja i iznošenja stavova na samom času.
“Moramo mi kao roditelji primarno u razgovoru sa djecom napraviti granicu šta je nasilje, a šta nije. Dajte da se vratimo tradicionalnom odgoju naše djece i da razgovaramo sa djecom, da dobivamo informacije šta se dešava u školi. To se dešava na putu do škole i u povratku”, rekla je Dizdarević.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare