Stigao je oktobar - mjesec obojen u ružičasto i posvećen borbi protiv raka dojke. Umjesto da se govori o prevenciji oboljenja, ovaj mjesec podsjećamo se i na niz apsurda. Stoga je bitno govoriti o svakom onkološkom pacijentu, jer svi žive iste, i nikad veće probleme.

Enida Glušac oboljela je u trideset i osmoj godini. Rak se vraćao nekoliko puta. Borba je nije umorila – ali je umorna od ignorisanja smrti članica Renesanse. Udruženje umjesto da skrbi o kvaliteti života oboljelih, vodi borbu za njihov goli život. Rasterećenje liste čekanja kakvo je napokon uslijedilo u Kantonu Sarajevo, zahtijevat će od svih.

“Ne možete biti u suficitu dok vam ljudi umiru u vašem kantonu. Mi ćemo zaista sada ići na sastanke i razgovarati sa svim kantonalnim zavodima i ministarstvima i pokušati da im ukažemo na važnost brige o ljudima iz svog kantona”, kazala je Glušac.

Nadležnost zdravstva u Bosni i Hercegovini je na nižim nivoima, ali put pacijenta jednako je zamršen na skoro svakom njenom pedlju: Nepregledne liste čekanja, lijekovi po koje idu u druge zemlje, liste koje nisu revidirane već godinama. U fokusu je dugo Tuzlanski kanton gdje je tender za linearni akcelerator oboren nekoliko puta.

“Svi ti pacijenti iz Tuzlanskog kantona, dragi moj narode, idu u Zenicu ili Mostar, samo zbog pet do deset minuta dnevno koliko je potrebno da se taj aparat koristi”, kazala je Hana Hadžiavdagić, ambasadorica Udruženja Renesansa.

I tako već 600 dana i po svemu sudeći potrajat će. Posljednja žalba razmotrena je u ponedjeljak, te već dva dana o njoj nema više pojedinosti. Dok tuzlanski pacijenti po slamku spasa odlaze i u Zenicu, tamo je jednako teška situacija.

“Naši pacijenti u bolnici čekajući na terapiju stoje po pet, šest sati, nemaju često ni stolicu da sjednu. Kapaciteti su odavno prevaziđeni, sve je veći broj pacijenata, a terapije se sve teže mogu pružiti. Nadalje, naši pacijenti umiru u kući, u komi su po desetak, dvadeset dana a nemaju ih gdje smjestiti da dostojanstveno umru”, rekao je Boris Crljenica iz Udruženja onkoloških pacijenata SNOP ZDK.

Zato Tuzlaci pozivaju na masovno mirno okupljanje petog oktobra, a struka na obavezan pregled.

“Nažalost, sad se baš učestilo da sam imala nekoliko novootkrivenih karcinoma u ranim tridesetim i to brzorastućih karcinoma. Djevojke, nemojte ignorisati poziv svoga tijela”, rekla je Una Delić, specijalista radiologije.

Za doktore – apsurdno je da je Bosna i Hercegovina jedina u Evropi bez obaveznog skrining programa za žene, ali i da je među rijetkim zemljama koja naplaćuje PDV na donaciju lijekova. U državi u kojoj građani liječe jedni druge. Udruženje Pomozi.ba u samo tri godine doniralo je preko 20 miliona maraka, uglavnom za onkološke pacijente.

Dok humani preuzimaju ulogu države, država izigrava gospodara života i smrti. Oboljeli sve češće odustaju od borbe, zaprepašteni situacijom. Oni koji su je izgubili nisu ni statistika jer registra nema. Njihovi voljeni poručuju – nije ih ubila samo bolest.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad