Džebo o 15 godina borbe za inkluziju: Mi smo otvoren narod, ali smo istovremeno nespremni za drugačije

Džebo je ispričala da je njen angažman počeo kroz radionice glume koje je radila s Alt teatrom. Nakon televizijskog gostovanja, u kojem je naglasila da su radionice otvorene za sve, kontaktirala ju je gospođa Sevda sa željom da djecu dovede na radionice.

Uslijedile su dvije inkluzivne predstave, a saradnja se nastavila kroz različite kulturne programe.

"Nešto je jednostavno između nas kliknulo. Njima se dopao moj način rada i promišljanja, ja sam njih jako zavoljela i počeli smo intenzivnije raditi na različitim programima iz kulture, zajedno promišljajući kako da kulturu učinimo što inkluzivnijom", kazala je Džebo.

Pozorište mladih kao model pristupačnosti

Jedan od narednih koraka bio je prilagođavanje Pozorišta mladih Sarajevo osobama s invaliditetom. Džebo je objasnila da je ova javna ustanova odabrana i zato što je riječ o pozorištu u koje djeca među prvima odlaze.

Proces je završen 2018. godine, kada je pristupačno pozorište otvoreno predstavom "Svirala". Predstava je imala titlove za gluhe i nagluhe osobe, audio deskripciju za slijepe i slabovidne osobe, kao i jednostavan jezik kako bi sadržaj mogla razumjeti djeca i mladi s intelektualnim teškoćama.

Džebo naglašava da pristupačnost kulturnih institucija ne znači samo postavljanje rampe ili lifta.

"Nije to samo horizontalna pristupačnost da osoba koja koristi kolica može da prođe. Imate pristup toaletima, pristup sceni ukoliko je osoba izvođač, a onda imate sadržajnu pristupačnost. Kakve programe nudite? Imate li u kulturnim ustanovama osobe s invaliditetom koje su glumci ili izvođači i je li sadržaj koji prikazujete njima pristupačan?"

Prema njenim riječima, po njihovim saznanjima u regionu još nema pozorišta koje je na isti način prošlo sveobuhvatan proces prilagođavanja kao Pozorište mladih. Dodala je da je Sarajevski ratni teatar (SARTR) veoma blizu tome i na dobrom putu da također postane potpuno pristupačno pozorište za osobe s invaliditetom.

"Ne trebamo govoriti u njihovo ime"

Govoreći o svom dugogodišnjem angažmanu, Džebo je kazala da su ljudi s kojima sarađuje tokom godina postali gotovo poput porodice.

Istakla je da je tokom života imala osobe s invaliditetom u svom okruženju, zbog čega je rano postala svjesna prepreka s kojima se suočavaju.

"Uvijek sam razmišljala šta je to što ja kao umjetnik mogu da uradim i doprinesem da se to promijeni."

Naglašava, međutim, da umjetnici ne trebaju preuzimati glas osoba s invaliditetom.

"Ne trebamo mi da govorimo u njihovo ime. Mi treba da budemo tu da im pomognemo. Da se borimo za pristupačne prostore, da imaju programe iz kulture čiji dio mogu biti, ali ne da govorim i radim za njih samo u njihovo ime."

"Otvoreni smo, ali i nespremni za drugačije"

Na pitanje koliko je bh. društvo zaista inkluzivno, Džebo je kazala da postoji svojevrsna kontradikcija.

"Mi smo s jedne strane vrlo otvoren narod, a s druge jesmo zatvoreni i nespremni za drugačije."

Kao ključ promjene vidi kontinuiranu edukaciju, javno govorenje, zalaganje i ukazivanje na probleme.

"Edukacija, edukacija, edukacija. Nakon ovoliko godina pomislite da ste sve rekli, ali onda vidite da još uvijek ima prostora da se radi na svemu tome."

Podsjetila je da Udruženje Život sa Down sindromom Federacije BiH ove godine obilježava 20 godina postojanja i aktivnog rada, dok ona s njima sarađuje već 15 godina, ali da se i dalje stiče utisak da javnost neke stvari čuje prvi put.

"Ne treba odustati od edukacije. Treba pronaći još neke mehanizme koji nam omogućavaju da prihvatimo jedni druge, da pomognemo jedni drugima, da kroz školu, kulturu i druženje to sve postane normalno."

Dodala je da mnogo toga počinje u porodici i načinu na koji se djeca odgajaju, odnosno tome da invaliditet ne smije biti razlog za isključivanje iz društva.

Povelju potpisalo deset prvih potpisnika

Govoreći o Povelji o inkluziji u kulturi, Džebo je ocijenila da je riječ o velikom koraku jer je inicijativa okupila različite institucije, nivoe vlasti, kulturne ustanove i pojedince.

Među prvih deset zvaničnih potpisnika navela je Ministarstvo civilnih poslova BiH, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Univerzitet u Sarajevu, Udruženje Život sa Down sindromom FBiH, Sarajevski ratni teatar, Pozorište mladih Sarajevo, Narodno pozorište Tuzla, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača iz Mostara, glumca Ermina Bravu i nju.

Povelja će, kako je objasnila, biti dostupna i drugima koji prihvataju njene principe i žele raditi na inkluziji u kulturi.

"Ovo je prvi korak ka javnom zajedničkom opredjeljenju da se borimo za principe ravnopravnog učešća i da zaista kultura pripada svima."

"Povelja nije kraj, ona je početak"

Džebo je najavila i naredni korak – uspostavljanje platforme Hub za inkluziju u kulturi.

"Povelja zapravo nije kraj. Ona je početak jednog procesa."

Hub bi trebao biti mjesto susreta i razmjene ideja, znanja i iskustava, kao i prostor za razvoj novih zajedničkih inicijativa.

Govoreći o osobama s Downovim sindromom kao publici i izvođačima, Džebo je podsjetila na predstavu "Up and Down", koju je režirao Ermin Bravo, a u kojoj su dobili priliku pokazati šta mogu na sceni.

"Oni su u toj predstavi pokazali sve svoje mogućnosti i da, kao i njihovi vršnjaci, apsolutno isto razmišljaju o životu, o stvarima koje ih okružuju i o sebi samima", zaključila je Džebo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad