Podnožje planine Vranice idealno je za razvoj tradicionalnih, ali i nekih novih poljoprivrednih kultura, koje su sve više zastupljene na području gornjovakufske općine.

Tako se i Omer Begović prije tri godine na svom imanju u naselju Vrse počeo baviti proizvodnjom šipurka i njegovih sadnica.

Informirao se, kaže, na internetu, čitao raznu literaturu, a znanja do kojih je dolazio primjenjivao u praksi. Danas je zadovoljan rezultatima, za koje vjeruje da će u budućnosti biti još bolji.

“U početku sam želio da proizvodim ekološke sadnice kruške i jabuke, a onda sam slučajno došao do sadnice šipurka, porijeklom iz Turske. Brzo sam uvidio o kakvoj se poljoprivrednoj kulturi radi, tako da sam krenuo u njegovu proizvodnju. Proizveo sam više od 30.000 sadnica i plasirao ih u Šipovo, Bihać, Cazin, Bosanski Novi, Višegrad, Ključ, Sarajevo i druge općine“, kaže ovaj 67-godišnjak.

Otprilike istu količinu sadnog materijala spremio je, dodaje, i ove godine za tržište, od koje je polovina već rezervirana za kupce koji dolaze iz svih dijelova BiH.

“To je biljka koja ne zahtijeva posebne klimatske uvjete. Može uspijevati u svakom zemljištu i na svim nadmorskim visinama. Nema bodlje i cvjeta dosta kasno, u šestom mjesecu. Ne treba, dakle, brinuti za one naše karakteristične rane mrazeve. Rijetko obolijeva, a obiluje plodovima, koji su duguljasti i krupni. S jedne stabljike stare 4-5 godina može se ubrati i po deset kilograma šipurka“, naglašava Begović.

Nada se da će se plantažna proizvodnja šipurka proširiti na prostor cijele BiH, budući da predstavlja pravu riznicu vitamina C, ali i nekih drugih vitamina. Osim toga, poznata su u svijetu njegova ljekovita svojstva, i koristi u izradi različitih kozmetičkih preparata.

“Mi od šipurka pravimo, uglavnom, džemove. Međutim, u svijetu se on plantažira i koristi u najvećoj mjeri za potrebe farmaceutske i, naročito, kozmetičke industrije. Uvozi se, većinom, iz Čilea. I neke naše domaće firme uvoze šipurak iz te zemlje, iako ga i sami možemo proizvoditi u neograničenim količinama“, tvrdi.

U poslovima na imanju Omeru najviše pomaže supruga. Sin i dvije kćerke se, nakon završenih fakulteta, uspješno bave drugim profesijama.

Interesantno je da je ovaj Gornjovakufljanin po struci diplomirani ekonomist, i da je nekada obavljao poslove finansijskog stručnjaka i knjigovođe. Imao je i privatno preduzeće, bavio se građevinom i mašinskim malterisanjem.

“S 35 godina radnog staža danas se bavim poljoprivredom. Proizvodnju šipurka preporučio bih svima. Posao nije naporan, a zarada je dobra. Nažalost, mladi neće ovim da se bave. A, zapravo, kada bismo zasadili samo dvanaest oraha imali bismo dvanaest penzija. Prihodi od proizvodnje šipurka su višestuko veći“, zaključio je Begović.

Uz sadnice šipurka i nekih autohtonih vrsta jabuke i kruške, Omer na svom imanju uzgaja sadnice oraha, lješnjaka, grožđa, ribizli, malina, jagoda i drugog voća, te raznog ukrasnog drveća, ruža i ostalog cvijeća.