Od gašenja proizvodnih pogona nekada najjačih frabrika, preko uobičajenih političko-ekonomskih problema u BiH. Ni na jedan nismo imuni jer nas je sistem tako naučio. Ko može priuštiti luksuz ostanka, to će i uraditi. Oni, koji ne tolerišu nebrigu nadležnih, alarm je odavno upaljen, pa ako već nisu, ozbiljno razmišljaju o tome da spakuju kofere.

U razvijenim državama modeli za prevazilaženje inflacije primjenjuju se na vrijeme, a kada su na vrijeme, onda su i uspješne. Kod nas se, pokazuje iskustvo, sve, pa i inflacija, prepušta slučaju, ali nadležni se, privremenim rješenjima, svejedno, hvale. Veliki je broj bh. građana kojima je potrebna pomoć, ali je ne dobijaju. Jedna od njih je i naša sagovornica, samohrana majka i inače trgovac, koja je, razočarana u sistem, željela da ostane anonimna.

“Kod nas toga nema. Ko prima socijalnu pomoć? Prima se, na primjer, kada se ostane bez posla, 3-6 mjeseci, ako ste bili u radnom odnosu. Kod nas u BiH su svi socijalno ugroženi. Ako je plata 1., ja garantujem da je niko nema 7. Preživljavala sam, radila po dva posla, da bih školovala djecu. A sad je još teže vrijeme”, kazala nam je.

Vrijeme, kada, brojne kompanije zatvaraju svoje pogone, a bez posla ostaje više stotina radnika. Od jutros je radno mjesto još njih 700 dovedeno u pitanje. Jer veliki požar koji je izbio u Gradačcu, uništio je veći dio tvornice konfekcije “Kula”. Jesmo li u stanju kolapsa, korak do njega ili, ipak, ima mjesta optimizmu?

“U stalnoj ekonomiji određeni sektori trpe. Međutim, ipak vidimo otpornost marketa da se prilagođava. Ubrzanje i promjena na tržištu rada nikad nisu bili brži. I susrećemo se s jednim konstantnim problemom, pogotovo mi, u Evropi, možda zbog starenja stanovništva, zbog migracija, kretanja, itd., sa hroničnim nedostatkom talenta, ljudskog resursa”, kazao je preduzetnik Edin Mehić.

Jer više ne žele da prose reakciju sistema.

Gašenje proizvodnih pogona, generalno loša ekonomska slika, korupcija, politička previranja i nemar nadležnih ubrzali su odluku onih koji još nisu to uradili da nađu alternativu Bosni i Hercegovini.

Nije baš, da na ekonomskom planu, i njoj cvjetaju ruže, ali upravo tamošnji trendovi i diktiraju učestalost odlazaka bh. građana, a gdje drugo nego, tradicionalno, u Njemačku, gdje, na primjer, bruto plata asistenata, konduktera, ili radnika obezbjeđenja iznosi i do 2.500 evra.

Medicinske sestre zarađuju više od 3.000, državni advokati, inspektori, nastavnici, više od 5.000, ljekari više od 6.000, a profesori mogu zaraditi gotovo 8.000 KM.

Teško je znati. Ali, kolika je briga nadležnih što sve više postajemo zemlja staraca, pokazuje i to što zvaničnih podataka o odlascima nema. Samo procjene. I to više od pola miliona za deceniju.

“U Posavskom kantonu u 2022. godini otišlo je oko 15.000 lica. Takođe, što je vrlo značajno, Zapadnohercegovački kanton, zabilježio je oko 8.000 lica da je otišlo. A znamo da je tu bilo blagostanje, mnogo bolje okruženje, nego u drugim gradovima”, kazala je Mirhunisa Zukić, Unija za održivi povratak i integracije BiH.

Pravila nema, a osim Njemačke, sve više primamljiva postaje i Slovenija. Razlog tome je objasnio PR stručnjak Dominik Raškaj:

“Brzo rješavanje papirologije, stambenog pitanja. Postoji situacija da su radnici iz jedne jake, hrvatske, građevinske firme, napustili zbog neriješenog stambenog pitanja i papirologije oko dolaska njihove porodice. Prešli su u Sloveniju i papire riješili za 15 dana”.

I ponovo smo na početku, gdje BiH, pored svih problema, muči nedostatak domaće radne snage. Za to vrijeme za tri godine uvezli smo 10 hiljada stranih radnika.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad