Za Novi dan govorili su Palestinci koji studiraju u Bosni i Hercegovini, Hamed Jamal Alnammourah, Mohammad Shraim i Amin Abu Zaid. Strahuju za svoju porodicu koja je trenutno u Hebronu i Nablusu. U rijetkim kontaktima koje uspiju ostvariti kažu da im traže samo jedno, da se mole za palestinski narod.
Na samom početku gostovanja kazali su da su sretni što imaju priliku govoriti o Palestini i podijeliti ono što misle o svojoj zemlji.
“Ne dešava se ovo samo ovih dana, ovo traje godinama. Mi koji smo u Sarajevu, imamo misiju da govorimo o tome. Hvala na prilici koju ste nam dali.
“Nedostaje mi moja porodica”
Hamed Jamal Alnammourah za Novi dan je kazao kako je skoro pet godina izvan Palestine.
“Ovo mi je treća godina u BiH. Završio sam srednju školu u Turskoj, sada sam u BiH. Studiram Medicinski fakultet. Kada sam Palestinu napustio bilo mi je teško, pokušao sam živjeti sam. Napustio sam porodicu. Ja sam 16 godina živio u Palestini, imam neke lijepe, a neke loše uspomene. Nedostaje mi moja porodica. Prije godinu dana sam bio sam tamo samo na sedmicu i to je bilo to”, kazao je.
Mohammad Shraim je istaknuo da je rođen u Jordanu, ali da mu je mama rođena u Palestini.
“Moji roditelji su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Mamina porodica je u Palestini. Kada govorim o Palestini vjerovatno svi znaju da je sastavljena o dva pojasa, Gaze i Zapadne obale. Mama me vodila u Palestinu kada sam imao tri godine da upoznam svoju porodicu. Ja sam 2014. godine bio u Palestini i tada smo se premjestili u UAE. Otac je imao priliku za bolji posao. Nisam išao nakon toga i to me boli. Moji prijatelji sa kojima se igrao su tamo. Svašta sam doživio, zbog nekih problema sa dokumentacijom nisam mogao da idem tamo. Otišao sam iz Palestine kada sam imao 14 godina. Nadam se da će papirologija završiti. Mama je upoznala oca u Jordanu i tako sam ja rođen u Jordanu”, kazao je.
Amin Abu Zaid za N1 je kazao kako nije lako govoriti o tome šta trenutno osjećaju kada vide trenutnu situaciju.
“Nije lako reći šta osjećamo i kako ostvarujemo kontakt sa porodicom. Cijela moja porodica je na Zapadnoj bali i nemamo nikakav odgovor. Rekli su mi da je naš dom bio bombardovan i prijatelj mi je samo rekao da čeka da umre. Ništa više nisam čuo od prijatelja, prekinuli su internet, vodu struju, sve, sada nemaju ništa. Okupirani su. Zatvoreni. Opkoljeni su na jednom komadu zemlje, niko im ne može doći, niti negdje mogu otići. Ne znam gdje je moja porodica, jesu li još uvijek živi”, kazao je emotivno Zaid.
Civili su ubijeni
Mohammad Shraim kaže kako je posljednji put čuo da je poginulo više od hiljadu civila u pojasu Gaze.
“Civili su ubijeni, nisu to teroristi, nisu to loši ljudi. To su normalni ljudi, a ubijaju ih iz aviona. Oni žele živjeti svoj život, kao i svi drugi. Imaju pravo na taj život. Mi vidimo da su u Gazi kao zatvoru. Sve što postoji tamo je kontrolisano”, istaknuo je.
Na pitanje voditeljice koliko je teško slušati strašne najave, dok su njihove porodice, prijatelji na takvom mjestu, ovi studenti su kazali:
“Ništa nismo čuli o našoj porodici i prijateljima u Gazi, nema interneta, nema mreže. Zamislite da čekate u Gazi, čekate vojnike da napadnu zabranjenim oružjem. To je jedan mali komad zemlje, nemate način da se odbranite. Prije svega, to je okupacija. Gaza je okupirana sa svih strana. Sa mora, sa kopna. Niko ne pomaže, osim malo pomoći od Egipta. Izraelska vojska je napravila blokade i na granicama. Meni je stalo do civila. Gledamo vijesti u Sarajevu, sa svih strana civili bivaju ubijeni. Jedan doktor je jučer ubijen. Prodavnice su pune starih ljudi. Niko od njih nije u Palestinskoj vojsci. Trebamo pažljivo pratiti vijesti koje dolaze. Jučer je objavljen video na CNN-u. Bio je lažni. Trebamo paziti na to, civili su najviše pogođeni”, dodao je Shraim.
Hamed Jamal Alnammourah je kazao kako niko ne reagira na okupaciju Izraela koja traje godinama.
“Ranije počeo jučer. On traje od 1945. godine. Mi ništa ne radimo, ne poduzimamo. Došli su na našu zemlju, oteli je i misle da može to da prođe. Ne, ne ide to tako. To je moja zemlja i imam je pravo braniti. Palestince ubijaju, zabranjenim oružjem. Ko je tu terorista, kada neko ubija djecu, starce, a neko se samo bori u vojsci? Ja znam ko je terorista, ali ne znam da li ostali znaju”, kazao je.
Amin Abu Zaid istaknuo je kako stradaju nevini ljudi koji nemaju ništa.
“Mi govorimo o okupatoru i onom koje pod represijom. Ne govorimo o borbama, nego ljudima koji bivaju ubijeni. Neko želi oteti vašu zemlju i ne možete se ni braniti, jer ako se branite onda ste terorista. Kao što ste rekli, istina. Današnje zajednice ne znaju istinu”.
“Svako može vidjeti realnost”
Hamed Jamal Alnammourah je dodao:
“Ako ne znaju istinu, onda nisu tražili istinu. Mogu svi istražiti šta se stvarno dešava u Palestini. Svako može vidjeti realnost. Vojska koju podržava Amerika i daju mu najmodernije oružje, mogu pobiti Palestince. Od 2006. u pojasu Gaze su u otvorenom zatvoru, nisu dobili nikakvo oružje, medicinsku pomoć. Niko im ne može pomoći. Prije dva dan Egipat i Jordan su im htjeli pomoći, Izrael je rekao da će gađati Egipat”, kazao je.
Njegove kolege su dodale:
“Jeste ikada vidjeli kuću, ulicu u Izraelu? Ne niste vidjeli, cijela naselja su uništena. Ko živi u tim zgradama? To su nevini civili koji nisu ništa uradili. Nikada nismo vidjeli takvo nešto u Izraelu. Nemamo vojsku, nemamo oružje”.
Gdje vodi sve ovo?
Mohammad Shraim:
“Trebali bismo imati zemlju, nemamo zemlju. Imamo samo dvije granice kada se radi o kopnu. Obje kontrolira Izrael. Izrael može u bilo kojem trenutku gađati i napasti pojas Gaze. Nas trojica smo išli iz Palestina u Jordan. Prvo nas pregledaju Izraelci, to je područje gdje kontroliše Izrael. Jednom su zadržali mene i majku na granici tri sata, meni je bilo odevet godina tada. Moj mlađi brat je imao dvije godine. Bilo nam je čudno, da li izgledamo kao teroristi. Nismo uplašeni, nikada. To je palestinska stvar, hrabro srce. Ništa nas ne može prepasti”.
Hamed Jamal Alnammourah:
“Mi nikada ne osjećamo strah, jer kada ste dijete vojnici ulaze u vašu kuću usred noći sa psom koji ima masku na ustima. I počne pretraživati vašu kuću. Mama u jednom momentu kaže da moramo izaći iz kuće. Znaju da nema ništa, onda pretraže sve i kažu ništa. Mi smo navikli. Svaki dan se to dešavalo. Gledao sam kako pogađaju moje prijatelje”.
Amin Abu Zaid:
“Borba u Gazi se ne dešava samo sada. Mi smo 75 godina u istoj fazi. Sada ne vidimo nikakav cilj. Mi samo želimo da okupacija prestane i da se taj komad zemlje da kome to zaslužuje. Mi smo se navikli. Cilj je prekinuti rat”.
Hamed Jamal Alnammourah je kazao da samo žele da žive kao normalni ljudi:
“Želio bih da živimo kao normalni ljudi. Želimo da djeca idu u školu i da ne vide vojnike sa oružjem koje može da ubije kada hoće. Ne želim da vidim te ljude svuda okolo. Puno djece živi na taj način. Kada bih imao priliku da kreiram neku lijepu uspomenu to je da želim da obilazim zemlju da me niko ne zaustavlja. Želimo slobodu kretanja”.
Na kraju gostovanja kazali su da li bi se voljeli vratiti u svoju zemlju.
“Gdje da se vratim?”
Amin Abu Zaid:
“Nažalost sve naše uspomene su iz okupacije. Svake godine sam čekao da se smiri situacija. Cilj je stvoriti dobre uspomene, osloboditi Palestinu. Nemam tlo, nemam državljanstvo. Živim u BiH, ali gdje ću se vratiti, gdje je ta moja zemlja. To je cilj. Da oslobodimo svoju zemlju i da kreiramo dobre uspomene za prijatelje za koje se nadam da su živi”.
Mohammad Shraim:
“Za mene bi to bilo moguće, mama je pokušala pronaći stipendiju na Zapadnoj obali. Mama bi željela da se tamo vratim jednog dana. Bilo bi teže nego studirati u Sarajevu”.
Hamed Jamal Alnammourah:
“Kada bih imao priliku ja bih odmah otišao tamo. Čak i ako postoji opasnost da poginem bio bih sa svojom porodicom na svojoj zemlji. Vratit ću se. Studiram medicinu i koliko je moguće želim pomoći svom narodu, ne mogu promijeniti realnost, ali ću uraditi nešto što je do mene.”
Na kraju su poručili: “Molim vas nemojte zaboraviti nasu braću u Gazi.”
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
