Jesmo li digli ruke od naše djece? Pustili niz vodu njihovu sudbinu, ne razmišljajući šta će bujica donijeti? A donijela već eskalaciju vršanjčkog nasilja. Donijela nam je doba u kojem umjesto dječije igre i smijeha, odjekuju pucnji vatrenog oružja.

Nije stiglo sa Zapada, nego je stvoreno i dešava se i na Balkanu. Uzroke gotovo svakodnevnog vršnjačkog nasilja teško je sažeti u jednoj rečenici. Dugogodišnja nebriga, post ratno društvo i ratna retorika, društvene mreže, nefunkcionalan sistem, sve je imalo uticaj na eskalaciju nasilja među mladima. Poslije Ribnikara u Srbiji, tragedija se dogodila i u Zagrebu. U Sarajevu, roditelji uplašeni s razlogom.

“Ova tragedija nas ponovo poziva da preispitamo sve one sigurnosne protokole koji se provode unutar samih škola i u suštini očito moramo raditi na donošenju novih, jer vrlo često imamo nepredviđene situacije, situacije koje se samo tek onako dese“, rekla je Elma Dizdarević, Vijeće roditelja KS.

“Nažalost, nepredviđene situacije dešavaju se češće nego što očekujemo. Zastrašivanje, verbalne uvrede, fizičko nasilje, korištenje hladnog i vatrenog oružja, bilo je svega u posljednjih godinu dana. Nadležni su uspjeli zaustaviti, barem za sada, dojave bombi u školama”.

“Ta djeca su trenutno u odgojnom centru i njihovi motivi su dječiji, a šteta ogromna. Spoznaja o šteti je izostala. Prešlo je iz igre u ozbiljnu stvar. Vjerujem da je sistem odgovorio adekvatno, možda je trajalo, ali uvjeren sam da se to neće ponavljati kako je do sada”, kazao je Elmedin Muratbegović sa Fakulteta za kriminalistiku.

Ali, opet se bavimo posljedicama i saniranjem štete. Kada je riječ o prevenciji, zavisno o kom dijelu države je riječ, uspostavljeni su tek poneki pravilnici koji se bave psihološkom pomoći učenicima i nastavnicima.

“Pokušajte u bilo koji parlament, političku instituciju da uđete kao građanin, sa lijepim namjerama, bićete spriječeni i treba, dok ne prođete te neke detektore i zaštitne barijere. Pokušajte da uđete u školu, vrtić, univerzitet, ući ćete vrlo lako, nema nikakvih barijera. To je problem, što likovi štite sebe od nekoga, a deklarativno pričaju kako su nam djeca najvažnija“, naveo je sociolog Vladimir Vasić.

I dok nadležni ne rade mnogo, roditeljima se preporučuje češća i dublja komunikacija sa djecom.

“Mislim da je djeci najpotrebnije da ih se čuje. Imamo dva uha, jedna usta. Jednostavno trebamo češće slušati, a manje govoriti. Djeca imaju potrebu puno toga reći, samo im mi rjeđe dajemo priliku, nego što bi trebalo“, navela je Danijela Glogolja iz Udruge za kreativni socijalni rad Zagreb.

Savjeta je mnogo, a koji je pravi recept za uspjeh niko sa sigurnošću ne zna. Ono što se zna je da smo, sudeći prema nedavnim dešavanjima, zasigurno na pogrešnom putu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje