Nakon godina zastoja, Europska komisija preporučila je kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu, ali ne kao nagradu za “dobro ponašanje”, već zbog neuspjeha postojećeg pristupa da se potaknu željene promjene, smatra bivši diplomat i analitičar Ian Bancroft.

U osvrtu na europski put BiH Bosne i Hercegovine u jeku geopolitčke krize, autor teksta primijećuje kako Europska komisija, na neki način, plovi na valu kandidatura koje je Europsko Vijeće dodijelilo Ukrajini, Moldaviji i Gruziji ranije ove godine, te kako je izreka da će EU ostati neučinkovita kao akter vanjske politike ako ne bude u stanju stabilizirati vlastito dvorište sada istinitija nego ikad.

Bancroft dalje navodi kako je Izvještaj o napretku BiH manje nego uvjerljiv argument za dodjelu kandidatskog statusa, te da Komisija postavljanjem uvjeta pred bh. političare vjeruje kako je vratila loptu u njihovo dvorište – “dvorište saastavljeno od lakrdijaša radije nego igrača.”

“Europsko vijeće je to koje će sada morati odlučiti hoće li stisnuti zube i odobriti kandidaturu ili će se oduprijeti Komisiji i zapravo kritizirati nedostatak pristupa temeljenog na zaslugama. Komisija se u svojim izračunima implicitno poziva na nasljeđe i dinamiku procesa liberalizacije viznog režima. Prije više od deset godina, mogućnost putovanja bez viza potaknula je notorno beskompromisne političke elite Bosne i Hercegovine da provedu niz reformi kako bi ispunili kriterije,” podsjeća autor teksta kojeg je prenio Euractiv.

Dodaje kako su političke elite u zemlju u strahu od negativne reakcije na izborima tada bez oklijevanja usvojili niz mjera, uključujući one koje se odnose na upravljanje granicama i migracijama, provedbu zakona i pravosudnu suradnju te borbu protiv organiziranog kriminala, terorizma i korupcije.

Ipak, ističe Bancroft, pokušaj repliciranja ove dinamike je samo pusta želja.

“Navedeni uvjeti su više fundamentalni za interese političkih elita u zemlji. Zakoni koji se odnose na Visoko sudsko i tužitelačko vijeće, sudove Bosne i Hercegovine i sukob interesa neće biti lako osigurani. Također su neophodni i koraci protiv korupcije i organiziranog kriminala”, naglašava autor i dodaje kako prema izvještaju EK zemlja nije napravila gotovo nikakav napretak ka usvajanju pravne stečevine EU.

Smatra kako je neophodno učiniti nešto kako bi se ojačao narativ o predanosti Europske unije ovoj zemlji, budući da je stalno produživanje pristupnog puta oslabilo utjecaj Unije na dinamiku reformi u BiH.

Prema njegovom mišljenju, uvjetovanost je danas istovremeno i “stroga i isprazna”; razni paketi se aktiviraju, a zatim odbacuju, gotovo istovremeno, a znatna financijska i drugi vid podrške malo su urodili plodom za vlastite interese EU-a.

“Članstvo u EU ostaje jedna od rijetkih tačaka konsenzusa u Bosni i Hercegovini, a političari na vlasti sada mogu tvrditi da ostvaruju ovaj cilj. Bosni i Hercegovini je svakako potreban okvir poticaja za temeljne reforme”, naglašava Bancroft.

Vjeruje kako proreformske snage u Bosni i Hercegovini na kraju će ostati frustrirani, čak i ako teže napretku na europskom putu, jer bi pregovori o pristupanju značilinove resurse za one koji su već učvrstili svoje pozicije u državnoj piramidi institucija.

Ipak, nije sve u domaćim institucijama, promjene su, smatra, potrebne i EU.

“Bez vlastite promjene, EU je nevoljna i nespremna prihvatiti nove članice; posebno one koji nisu pretrpjeli temeljnu promjenu. Domaće nade će se podići i na kraju srušiti, što će dovesti do daljnjeg skepticizma prema EU. Plastična obećanja mogu biti više kompromitirajuća od nerealnih snova”, pojašnjava Bancroft.

Zaključuje kako ne postoje jednostavni odgovori na ovu situaciju ali kako teorija Europske komisije o promjenama vjerovatno neće dati željeni rezultat.

“Bosna i Hercegovina je prečesto iznevjerena da bi se zanijela preporukama Komisije. Za dobrobit budućnosti zemlje, reformski orijentirane stranke moraju osigurati da EU ne razvodni postavljene uvjete radi nekog umjetnog osjećaja napretka”, dodaje autor.