Financial Times: Diplomacija koja je spasila živote u BiH - da li je primjenjiva u izraelsko-palestinskom sukobu

Autorica u početku spominje dvije decenije duge sukobe - između Ruande i Demokratske Republike Kongo te Azerbajdžana i Armenije - koji su napravili nesigurne, ali značajne korake prema miru. Napredak je vratio nadu da se sukobi mogu okončati diplomatskim putem, a ne samo krvoprolićem. Nasuprot tome, i uprkos značajno većoj globalnoj pažnji, izraelsko-palestinski sukob dalje je od mira nego ikad, i rješenje će zahtijevati svježe ideje izvana, kaže Scheindlin, a onda se vraća na rane devedesete prošlog stoljeća i našu zemlju.

"Postoji drugačiji primjer provjerene diplomacije koja je spasila živote. Prije trideset godina, lideri Bosne i Hercegovine, (tadašnje) Jugoslavije i Hrvatske potpisali su sporazume dogovorene pod američkim pokroviteljstvom u Dejtonu, Ohio, i okončali rat u BiH - jedan od najkrvavijih etnonacionalističkih ratova prošlog stoljeća. Tri decenije BiH je izbjegavala ponovno izbijanje etničkog nasilja, dokazujući da uprkos cinizmu, sporazumi mogu zaustaviti krvoproliće. Ali primjenjive lekcije iz Dejtonskog sporazuma za Izraelce i Palestince idu mnogo dalje. BiH se može činiti problematičnom usporedbom. Zemlju muče poteškoće povezane s izvornim sukobom i s Dejtonskim okvirom. Sporazum je podijelio BiH na dva konstitutivna entiteta, jedan pod kontrolom bh. Srba, što su neki vidjeli kao nagradu za nasilje, dok je drugi entitet „federacija“ Hrvata u BiH i bošnjačkih Muslimana. Dejtonski ustav zahtijeva zastupljenost tri glavne grupe, bošnjačkih Muslimana, Hrvata i bh. Srba, u složenim zajedničkim vladinim institucijama zemlje. To je dovelo do podmitljivog upravljanja i ogorčenih građana", ističe autorica, pojašnjavajući u kratkim crtama postizanje mira u BiH kao i uspostavljanje komplikovanog ustavnog uređenja u zemlji, koristeći termin 'bošnjački Muslimani' za jedan od tri konstitutivna naroda - Bošnjake.

Mnogi kritiziraju ovaj sistem zbog diskriminacije drugih manjina i sklonosti etničkom iskorištavanju, nastavlja Scheindlin, navodeći primjer Milorada Dodika za kojeg kaže da i dalje provodi ultranacionalističku secesionističku politiku, a podsjeća i nedavno presudu zbog kršenja uslova ovog sporazuma. "Srbija i Hrvatska negativno utječu, a put Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji je otežan i spor. Cilj nije kopirati sudbinu BiH, već izvući bitna načela iz Dejtonskog okvira koja mogu pomoći Izraelcima i Palestincima da pronađu put iz pakla", podvukla je, vrativši se na temu teksta, a to je postizanje mira u sukobu na Bliskom istoku.

Lekcije Dejtona - jesu li primjenjive na Bliskom istoku?

Jedna takva lekcija je očita. Arhitekt Dejtona, pokojni američki diplomat Richard Holbrooke, nazvao je svoju knjigu Završiti rat, a ne postići privremeni, djelomični prekid vatre. Kritičari su kasnije razvili ideju da je Dejton trebao biti privremen, ali prvi redak sporazuma glasi: "Prepoznajući potrebu za sveobuhvatnim rješenjem kako bi se okončao tragičan sukob u regiji".

Pa ipak, u izraelsko-palestinskom slučaju, već više od decenije postalo je normalno ulagati gotovo sve diplomatske napore u privremene prekide vatre, bez okončanja sukoba. Ako rat u Gazi završi samo primirjem, vjerovatnost ponovnog izbijanja rata je 100-postotna. Jedini način da se rat u Gazi okonča je da to bude trajno, a jedini način za to su sveobuhvatni pregovori o konačnom statusu.

Drugo, vanjska intervencija je ključna. U BiH su bili potrebni NATO-ovi vojni udari na Srbe prije nego što su pregovori u Dejtonu mogli napredovati. To se neće dogoditi na Bliskom istoku, ali dvije strane neće same riješiti stvari i vanjske sile moraju nastojati nametnuti sporazum. Intenzivna međunarodna uloga u provedbi Dejtona u BiH, a kasnije i na Kosovu, bila je ključna za uspjeh sporazuma.

Treće, mirovni sporazum u BiH temelji se na ustavnom aranžmanu između zaraćenih etnonacionalnih grupa. Izraelsko-palestinski mir ne bi trebao imati isti aranžman - Bosna i Hercegovina ostaje jedna zemlja, dok će Izrael i Palestina gotovo sigurno biti dvije. Ali kao i u BiH, zaraćene strane mogle bi definirati mjeru odvojenosti i suradnje o pitanjima kao što su ekonomska politika, sigurnost i sloboda kretanja. Ako ove mjere zvuče fantastično na Bliskom istoku, provedene su u BiH, gdje fizički zločini nisu bili ništa manje barbarski.

Jedna posljednja lekcija je odbaciti ovu pretpostavku da je "povjerenje" uvjet za mir. Ankete ne ostavljaju sumnju o dubini međusobnog izraelsko-palestinskog nepovjerenja. Ali koliko su Bošnjaci ili Hrvati vjerovali bh. Srbima 1995., nakon opsade Sarajeva, sistemskog silovanja i genocidnih ubistava? Etničke grupe u Bosni i Hercegovini i dalje su "mlake" jedna prema drugoj. Godine 2023., istraživanje koje je financirao USAID pokazalo je da u prosjeku samo 43 posto sve tri etničke grupe vjeruje drugim dvjema grupama. Ali oni se ne ubijaju. Nastojanje da se izgradi "povjerenje“ ili "samopouzdanje" između Izraelaca i Palestinaca bez okončanja rata, okupacije i sukoba je fantomski cilj i gubljenje vremena. Jedina mjera za izgradnju povjerenja je nametanje potpunog prekida sukoba - sada.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad